From Wikipedia, the free encyclopedia
Peter Paul Rubens (hol. Peter Paul Rubens; Zigen, Vestfalija, 28. jun 1577 — Antverpen, 30. maj 1640) bio je diplomata i flamanski umetnik baroka. Njegov stil naglašava pokret, boju i senzualnost. On se oprobao u slikanju na raznovrsne teme: od religije, do istorije, od klasične mitologije, scena lova, portreta, pa sve do ilustracija za knjige i dizajna tapiserija. Bio je veoma plodan u pogledu radova; procenjuje se da je iza njega ostalo oko 3000 slika, delimično zahvaljujući članovima njegove radionice.[1] Njegovi učenici su Jakob Jordans i Antonis van Dajk.[2] Rubens je vladao sa dosta jezika, bio je veliki humanista i dobar diplomata.[1]
Peter Paul Rubens | |
---|---|
Barok | |
Rođenje | 28. lipnja 1577. Siegen, Flandrija |
Smrt | 30. svibnja 1640. Antwerp, Nizozemska |
Opus | |
Polje | slikarstvo - crtež |
Znamenita djela | |
Influencija | |
Od
| |
Na
|
Jedan je od najvećih majstora baroknog stila u slikarstvu koji je sjedinio najbolje tradicije severnog i italijanskog slikarstva. Stvorio je slike pune dramatike, čulnosti i sjaja boja. One obično prikazuju alegorije inspirisane mitološkom simbolikom. Živio je najviše u Antverpenu, ali je radio i u Francuskoj i Španiji.
Izuzetno bogato Rubensovo delo zastupljeno je u bogatstvu motiva, aktovi i mitološke teme, teme iz lova kao i mrtve prirode u kojima se očituje tradicija flamanske umetnosti u vreme baroka i svojim patosom i pokretom predstavlja najautentičnije izraze svoga vremena. NJegova paleta se karakteriše toplim bojama i tonovima koji bliješte sa njegovih platna sa do tada neviđenom žestinom kao da se uticaji koje je napravio mogu sagledavati ne samo u slikarstvu flamanskog baroka već u slikarstvu uopšte i mogu se pratiti sve do pojave Evgen Delakroa a upoređujući ga sa slikarem svih vremena nazvan je “slikarem tela” nasuprot Rembrantu koji je nazvan “slikarem duše”. Malo je umetnika u istoriji umetnosti bilo tako čuveno i uticajno u svoje vreme poput Rubensa.
U XVI veku, Antverpen, prestonica Flandrije, bio je veliki i bogat poslovni centar zbog svoje važne luke, odakle je stizala roba iz svih zemalja. Zarađeni novac trošio se brzo sa lakoćom i velikom radošću, ne samo na zabavu, već i na kulturu, umetnost i štampanje radova koji su uglavnom bili namenjeni za uvoz.
Slikarstvo u Antverpenu redovno prati trendove renesanse zahvaljujući doprinosima iz Italije, koji se šire po celoj Holandiji. Direr, na putu do zemlje 1520. godine, je sreo slikare Metsisa, Patinira i Holanđanina Lejdena. Flamanska umetnost je uticala, dopuštajući manirizmu i realizmu da žive njihove tradicije. Sa pojavom Pitera Brojgela, umetnik je bio u mogućnosti da pokaže više flamenka u svojim delima od kojih Rubens gradi potpuno inovativan likovni izraz, koji je doveo do genijalnosti u baroku.[3]
Holandija je bila pod špansku vladavinu, od vremena kad su u braku Filip I od Kastilje i Huana I od Kastilje, a kasnije i za vreme njihovih naslednika Karla V i nakon abdikacije Filipa II 1555. Ni običan narod ni aristokratija, na čelu sa Vilemom Ćutalicom, nije podržao diktaturu Filipa II, koji je doneo 15. aprila 1566.
Površina je ostala pod španskom vlašću do Sporazuma u Utrehtu 1713, kada se ponovo vraća u austrijski deo Habzburg. Umetnici su radili i našli svoje mecene među španskom monarhijom i plemstvom, što je uticalo na to šta je prikazano radovima, naročito u verskim temama i temama bitaka, kao i portreta. Flamanska škola slikanja je utvrđena u južnoj Holandiji, gde je Katolička crkva povećala najveći prikaz trijumfa kao religije. Ova pobeda je imala najvećeg interpretatora Rubensa, koji je bio rimokatolički duboko religiozan.[5]
Rubens je rođen u Siegenu, Njemačka, od roditelja Jana Rubensa i Marije Pypelincks. Njegov otac i majka kalvinisti pobjegli su iz Antwerpena u Koln 1568. godine nakon pojačanih vjerskih previranja i progona protestanata za vrijeme Španjolske vladavine Nizozemskom Fernanda Álvareza od Toleda, trećeg vojvode od Albe. Jan Rubens je postao pravnim savjetnikom (i ljubavnikom) Anne Saske, druge žene Williama I. te se doselio u njen dvor u Siegenu 1570. Uslijedilo je pritvaranje zbog preljuba, a Peter Paul Rubens se rodio 1577. Obitelj se vratila u Kӧln slijedeće godine. Godine 1589., dvije godine nakon očeve smrti, Rubens se s majkom vratio u Antwerpen gdje je primljen u katoličku školu. Religija je odigrala važnu ulogu u njegovom kasnijem radu i Rubens je kasnije postao vodeći glas katoličkog protureformatorskog slikarstva.[6]
U Antwerpenu, Rubens je završio humanističko obrazovanje, učio latinski i klasičnu literaturu. S četrnaest godina započeo je umjetničku naobrazbu kod ponajboljih gradskih slikara tog doba.[7] Većina njegovog obrazovanja sastojao se u kopiranju ranijih djela, kao što su drvorezi Hansa Holbeina mlađeg i grafike Marcantonia Raimondija prema Rafaelu. Rubens je završio svoje naukovanje 1598. u vrijeme kada je primljen u “Ceh sv. Luke” kao neovisan majstor.[8]
Godine 1600. Rubens je putovao u Italiju, najprije u Veneciju, gdje je vidio djela Tiziana, Veronesea i Tintoretta prije no što se smjestio u Mantovi na dvoru vojvode Vincenza I. Gonzage. Način bojenja i kompozicije Veronesea i Tintoretta imale su direktan učinak na Rubensovo slikarstvo, a na njegov kasniji, zreli stil utjecao je više Tizian.[9] S vojvodinom financijskom podrškom Rubens je otputovao do Rima i Firence 1601. Tamo je studirao djela klasične grčke i rimske umjetnosti i kopirao djela talijanskih majstora. Helenistička skulptura Laokont sa sinovima je imala osobit utjecaj na njega, kao i umjetnost Michelangela, Rafaela i leonarda.[10] Na njega su također utjecale i iznimno naturalističke slike Caravaggioa. Kasnije je čak napravio kopiju njegova Polaganja u grob, te predložio je svom meceni,vojvodi od Mantove, da kupi od Caravaggia njegovu “Smrt djevice” (Louvre).[11]
Rubens je putovao u Španjolsku u diplomatskoj misiji 1603. noseći poklone obitelji Gonzaga na dvor Filipa III. Dok je bio ondje vidio je bogatu kolekciju Rafaelovih i Tizianovih djela koje je skupio kralj Filip II.[12] Ovo je bilo prvo njegovo putovanje, od mnogih u karijeri, na kojima je kombinirao umjetnost I diplomaciju.
Od 1604. proveo je četiri godine u Mantovi, Genovi i Rimu gdje je naslikao brojne portrete na osobit način koji će kasnije utjecati na rad slikara kao što su: Anthony van Dyck, Joshua Reynolds i Thomas Gainsborough.[13] U to vrijeme započinje oslikavati gradske palače i crkvene oltare kao što je trodijelni oltar "Santa Maria u Vallicelli".[14]
Utjecaj Italije na Rubensa bio je izniman. Pored umjetničkih utjecaja, Rubens se nastavio dopisivati s talijanskim prijateljima cijeli svoj život; čak se i potpisivao kao "Pietro Paolo Rubens" i često govorio o povratku na poluotok – želja koja mu se nije ostvarila.[15]
Čuvši za majčinu bolest 1608., Rubens se uputio u Antwerpen, no majka mu je umrla prije njegova dolaska. Njegov povratak u Antwerpen se podudarao s godinama novog prosperiteta zahvaljujući “Antwerpenskom sporazumu” iz 1609. kojim je nastupilo “dvanestogodišnje primirje”. U listopadu iste godine Rubens je postavljen za dvorskog slikara austrijskog vojvode Alberta i Isabelle Španjolske, upravitelja Nizozemskih pokrajina. Dozvoljeno mu je da svoj studio iz dvora u Bruxellessu preseli u Antwerpen. S nadvojvotkinjom Isabellom ostao je u dobrim odnosima sve do njene smrti 1633., ne samo kao njen slikar nego i veleposlanik i veleposlanik. Još je više učvrstio veze s gradom 1609., oženivši Isabellu Brandt, kćerku vodećeg Antwerpenskog građanina i humanista Jana Brandta.
Godine 1610., Rubens se preselio u novu kuću s ateljeom koji je sam dizajnirao u maniri talijanskih vila. Danas poznata kao Rubenshuis muzej u centru Antwerpena, njemu je služila kao radionica, ali i kao škola za njegove učenike i galerija za njegovu osobnu kolekciju umjetnina i knjiga koja je bila najveća u Antwerpenu. Njegov najpoznatiji učenik bio je Anthony van Dyck, koji će postati vodećim flamanskim portretistom koji je često surađivao s Rubensom. Također je surađivao s drugim umjetnicima u gradu, poput slikara životinja Fransa Snydersa, koji je zaslužan za orla na njegovoj slici Okovani Prometej, kao i slikarom cvijeće i njegovim dobrim prijateljem Janom Brueghelom starijim.
Oltarne slike za Gospinu katedralu u Antwerpenu su utvrdile njegovo mjesto kao vodećeg slikara Flandrije. “Podizanje križa”, centralna slika oltara, na primjer, pokazuje njegovu sposobnost da uklopi Tintorettovo Raspelo iz Venecije, Michelangelove dinamične figure i svoj osobni stil. Ova slika postala je reprezentativnim primjerom baroknog religijskog slikarstva.[16]
Rubens je iskoristio tiskane ilustracije u knjigama kako bi još više proširio svoju slavu širom Europe. Izuzev nekoliko sjajnih bakropisa, on je samo crtao predlške po kojima su stručnjaci kao Lucas Vorsterman pravili grafike.[17] Ipak je sam uradio nekoliko drvoreza.
Godine 1621., kraljica Francuske, Marija de' Medici naručila je od Rubensa dvije velike alegorijske slike koje su trebale slaviti njezin život i njezina muža Henrika IV. za “Luxemburšku palaču” u Parizu. Louvreu, postavljena je 1625., ali nikada nije bila potpuno dovršena.[18] Mariju je protjerao iz Francuske njezin sin Luja XIII. i umrla je u Kolnu 1642. godine, u istoj kući u kojoj je Rubens živio kao dječak.[19]
Po isteku Dvanaestogodišnjeg primirja 1621. godine, Španjolski Habsburgovci su povjerili Rubensu više diplomatskih misija i on je bio veoma aktivan do1630. Kretao se od Engleskog do Španjolskog dvora u pokušaju da postigne mir između Španjolske Nizozemske i Nizozemskih ujedinjenih pokrajina. Također je putovao u sjevernu Nizozemsku kao umjetnik, ali i kao diplomat gdje je prepoznat kao izniman gospodin. U tom razdoblju dvaput je primio viteški naslov, najprije od kralja Filipa IV. Španjolskog 1624., a potom i od kralja Karla I. Engleskog 1630. Primio je i počasnu titulu majstora umjetnosti sveučilišta u Cambridgeu 1629.[20]
Rubens je proveo nekoliko mjeseci u Madridu od 1628.–1629. gdje je pored svoje diplomatske misije naslikao i nekoliko važnih djela za kralja Filipa IV. Tu se sprijateljio sa slikarom Velazquezom, te su njih dvojica planirali skupa otputovati u Italiju, ali Rubens se morao vratiti u Antwerpen i Velázquez je putovao bez njega.[21]
Rubens je ubrzo morao otputovati u London gdje je ostao do 1630. i naslikao jednu od najvažnijih slika ovog perioda – Alegorija Mira i Rata (1629; Nacionalna galerija u Londonu.[22] Ona oslikava umjetnikovo snažno zalaganje za mir, a poklonjena je kralju Karlu I.
Rubens je posljednju deceniju proveo u Antwerpenu i okolici. Iako je bio zaokupljen slikanjem za svod Dvorane za bankete arhitekta Inigo Jonesa u Palači Witehall u Londonu, našao je vremena za osobna umjetnička istraživanja.
Godine 1630., četiri godine nakon smrti njegove supruge, 53-godišnji slikar oženio je 16godišnju Hélène Fourment. Hélèna je inspirirala pozamašne figure na mnogo njegovih slika od 1630tih, uključujući: Venerina gozba (Kunsthistorisches Museum, Beč), Tri Gracije (Prado, Madrid) i Parisov sud (Prado, Madrid). U kasnijim slikama koje je radio za španjolski dvor, umjetnikovu mladu ženu su prepoznali na slikama.
Godine 1635., Rubens je kupio imanje izvan Antwerpena, dvorac de Steen (Het Steen) gdje je proveo mnogo svog vremena slikajući pejzaže koji odražavaju njegov kasni stil koji se oslanja na Nizozemsku tradiciju Pietera Brueghela.
Rubens je umro od gihta 30. svibnja, 1640. Sahranjen je u crkvi sv. Jakova u Antwerpenu. Ostavio je za sobom osmero djece, tri s Isabellom i petero s Hélènom; njegovo najmlađe dijete je rođeno osam mjeseci nakon njegove smrti.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.