From Wikipedia, the free encyclopedia
Porodiljska groznica, postpartalna groznica, puerperalna groznica, babinja groznica, pueralna sepsa, jedna je od jatrogenih bolesti, koja se javlja kod porodilja nekoliko dana nakon vaginalnog porođaja ili pobačaja, carskog reza, ali i tokom dojenja.[1] Postpartalna groznica se često definiše kao; febrilno stanje sa temperaturom većom od 38,0°C, koje se obično manifestuje nakon prvih 24 sata, ili unutar prvih deset dana nakon porođaja ili pobačaja.[2][3]
Faktori rizika su; postraumatske infekcije (npr nakon carskog reza i epiziotomije), prisutnost određenih bakterija u vagini (kao što su Streptokokoke grupe B), prevremeno pucanje vodenjaka i produženo trajanje porođaja, manipulacija instrumentima u toku porođaja, porođaj van bolnice itd. Većina infekcija u porodiljskoj groznici izazvana je udruženim dejtvom većeg broja različitih vrsta bakterija. Ostali uzroci groznice su: upala dojki, infekcije mokraćnog sisitema i atelektaza. Ukupna stopa postporođajnih infekcija je oko 6,0% (sa intervalom pouzdanosti od 95%), i stopom učestalosti od 7,4%, nakon carskog reza i 5,5% nakon vaginalnog porođaja.
U srednjovekovnim bolnicama od nje je umiralo i do 80% porodilja (npr u Otelu Dju u Parizu).[4] Kako se u kratkom vremenskom periodu praćenja porodilje, do otpusta iz bolnice, ne može pouzdano utvrditi pojava infekcije, najveći broj oboljelih je u postporođajnom periodu. Prema jednoj studiji, u 94% slučajeva porodiljska groznica se dijagnostikuje nakon otpusta iz bolnice.[5]
U preaseptičkoj i preantibiotskoj eri porodiljska groznica karakterisala se visokom smrtnošću porodilja, od koje je umiralo i do 5 žena na 1.000 porođaja. Danas se njena pojava uspešno sprečava merama asepse i pravovremenim lečenjem antibioticima.
Prvi podaci o porodiljskoj groznici datiraju iz vremena Hipokrata: u prvom poznatom opis ove bolesti u Hipokratovim delima. U prvoj knjizi, epidemija, on opisuje slučaj koji se dogodio u Tasosu:
Filinova supruga, koja je rodila kćerku...četrnaestog dana nakon porođaja dobila je groznicu...sa bolom u trbuhu, visom temperaturom, drhtavicom i delirijumom. Žena je umrla nakon dvadeset dana.[6]
Iako je bolest odavno poznata vekovima dugo nije bio utvrđen njen uzrok. o mogogućim etiopatogenetskim mehanizmima postojale su razne teorije na osnovu brojnih posmatranja, često nepotkrijepljene dokazima i spekulativne:
U 19. veku u porodilištima širom Evrope vladala je jedna od jatrogena katastrofa toga vremena, porodiljska groznica.[7] Prenos patogenih bakterija iz obdukcionih sala u bolnička porodilišta izazivala je visok mortalitet trudnica porodiljskom sepsom (ili porodiljskom groznicom). Ovu jatrogenu bolest i njenog uzročnika identifikovao je Ignasio Felipe Semelvajs, koji je i uveo u medicinsku praksu jednostavan metod dezinfekcije, pranje ruku dezinficijentnim sredstvom, i time spasao bezbroj života porodilja.
Sjedinjenim Američkim Državama, prema studiji sprovedenoj u 2001. godini; 5,5% vaginalnih poroda i 7,4% carskih rezova okončao se postporođajnom infekcijom. Ukupna stopa postporođajnih infekcije je 6,0%, dok endometritis čini gotovo polovinu infekcija porodilja nakon porođaja carskim rezom (3,4%). Mastitis i infekcije urinarnog trakta zajedno čine 5% svih infekcija nakon vaginalnog porođaja.[8]
Druga studija, takođe sprovedena u Sjedinjenim Državama, u desotogodišnjem periodu (1998-2008), utvrdila je da se; na oko 45 miliona hospitalizacija, sepsa kao komplikacija, javila u 1 slučaju na svakih 3.333 porođaja. Takođe u ovoj studiji, rizik za tešku sepsu bio je (1 slučaj na 10.823 porođaja) a sepse sa smrtnim ishodom (1 slučaj na 105.263 porođaja).[9]
Prognoza za postporođajne infekcije u 21. veku je dobra ako se pravovremeno započne sa odgovarajućom primenom terapije.
U većini studija stopa smrtnosti povezana je sa rasponom učestalosti infekcije (koja se kreće od 4-8%), i iznosi u proseku oko 0,6 smrtnih slučajeva majki na 100.000 živorođene dece.
Na osnovu podataka Centra za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD, navedene infekcije čine oko 11,6% svih smrtnih slučajeva nakon; naredne trudnoće, kod živorođene, mrtvorođene dece ili vanmaterične trudnoće.[10]
Rizik od postporođajne infekcije urinarnog trakta u porastu je kod osoba crne rase; afroamerikanki, nativnih afroamerikanki, i hispano populacije.[11]
Nakon porođaja ženske genitalnije, koje su tokom trudnoće i porođaja proširene, imaju veliku „ogoljenu“ površinu, koja je izložena infekciji. Infekcija može biti ograničena na šupljine i zid materice, ili se može proširiti izvan nje i izazvati trovanje krvi (sepsu) ili druge bolesti. U uslovima kada je posle porođaja, smanjena otpornost organizma prema infekciji, materica pretvorena u jednu veliku ranu (nakon odvajanja posteljice), koju može da prati teško krvarenje, a na genitalnom traktu stvorene razderotine, unošenja uzročnika gnojenja tokom porođaja može biti posledica:
Težina bolesti zavisi od virulencije mikroorganizma, otpornosti tkiva na njihovu invaziju, i opšteg zudravstvenog stanja žene. Najčešći uzročnici su: piogeni streptokok (Streptococcus pyogenes), stafilokok (čest stanovnik kožnih eflorescencija; bubuljica, čireva, i mnogih drugih pustuloznih-gnojnih erupcija), anaerobni streptokok (koji se razmnožava u devitalizovanim (mrtvim) tkivima (npr, nakon dugotrajnih intervencija instrumentima), ešerihija koli (Escherichia coli) i klostridijum (Clostridium welchii), stanovnici donjeg dela crevnog trakta), tetanus (Clostridium tetani).
Bolest nastaje kod porodilja nekoliko dana nakon porođaja. Karakteriše je
Ukoliko se bolest komplikuje zapaljenjem trbušne maramice javlja se defans (tvrd i napet trbušni zid), kao posledica akutnog peritonitisa
Laboratorijski analize imaju za cilj rasvjetljavanje težine bolesti kao i etiologiju infekcije. Lakši slučajevi mastitisa obično ne zahtijevaju laboratorijske testove. Infekcije rane i infekcije genitalnog trakta otežava da se utvrdi koliko je ona odgovorna za pojavu bolesti. Laboratorijske analize treba da obuhvate:
Ultrazvučni pregled karličnog predela može biti od pomoći u otkrivanju zaostalih proizvoda koncepcije, apscesa karlice, ili zaraženih hematoma.
Primenom kompjuterizovane tomografije ili magnetne rezonantne tomografije, može se postaviti dijagnoza septičke tromboze karlice.[14]
U nekim slučajevima, primena kontrastne kompjuterizovane tomografije, trbuha (abdomena) i karlice može biti od pomoći u diferencijalnoj dijagnozi, ako su prisutne druge bolesti u trbuhu/karlici, kao primarne infekcije koje nisu povezana sa trudnoćom (npr, apendicitis, kolitis).
U diferencijalnoj dijagnozai porodiljska groznica, treba imati u vidu sledeće bolesti:
Ostali uslovi koje treba razmotri u diferencijalnoj dijagnozi bolesnice sa sumnjom na postporođajne infekcije uključuju sledeće:
Najvažniji postupci u prehospitanoj nezi u postporođajnih bolesnica sa sumnjom na infekciju je da se bolenici osigura adekvatna volumena fluida i odmah započne praćenje rada srca i primena kiseonika, i time spreči pojava sepse i šoka.[15]
Klinički tok porodiljske groznice može se okončati sledećim komplikacijama:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.