From Wikipedia, the free encyclopedia
Renesansa u Poljskoj (poljski: ; doslovno: preporod) trajala je od kasnog 15. do kasnog 16. vijeka i naširoko se smatra zlatnim dobom poljske kulture. Pod vladavinom Jagelovića, kruna Kraljevine Poljske (od 1569. dio državne zajednice Poljske i Litvanije) aktivno je sudjelovala u širokoj evropskoj renesansi. Višenacionalna poljska država prošla je kroz period kulturološkog rasta dijelom zahvaljujući vijeku bez velikih ratova - pored sukoba u slabo naseljenim istočnim i južnim graničnim područjima. Reformacija se proširila državom mirno i dovela do nasanka Poljske braće, dok su se uslovi života poboljšali, gradovi rasli i izvoz poljoprivrednih proizvoda obogatio populaciju, naročito vlastelu (šljahta) koja je dominirala novim političkim sistemom Zlatne slobode.
Renesansni pokret, čiji je utjecaj potekao iz Italije, proširio se Poljskom otprilike u 15. i 16. vijeku. Mnogi talijanski umjetnici došli su u tu državu uz dobrodošlicu poljskih plemića, među kojima su bili Francesco Fiorentino, Bartholommeo Berecci, Santi Gucci, Mateo Gucci, Bernardo Morando, Giovanni Battista di Quadro i ostali, kao i mislioci i učitelji poput Filipa Callimachusa, trgovci poput porodica Boner i Montelupi,[1] te ostale istaknute ličnosti koje su se doselile u Poljsku od kasnog 15. vijeka u potrazi za novim prilikama. Većina ih se naselila u Krakówu, glavnim gradom Poljske do 1611. godine.
Renesansne vrijednosti plemenitosti čovjeka i moći njegovog razuma podržane su u Poljskoj.[2] Mnoga djela prevođena su na poljski i latinski sa klasičnog latinskog, grčkog i hebrejskog, kao i savremenih jezika poput italijanskog.[2] Jagelonski univerzitet, jedan od najstarijih na svijetu, prošao je kroz svoje zlatno doba između 1500. i 1535. godine, sa 3215 studenata koji su diplomirali u prvoj deceniji 16. vijeka – rekord koji nije prevaziđen do kasnog 18. vijeka.[2] Period poljske renesanse, u kojem su intelektualne težnje podržavane, stvorio je mnoge izvanredne umjetnike i naučnike. Među njima bili su Nikola Kopernik, koji je u svojem djelu De revolutionibus orbium coelestium predstavio heliocentričku teoriju svemira, Maciej of Miechów, autor Tractatus de duabus Sarmatis... – do tada najtačnijeg geografskog i etnografskog prikaza Istočne Evrope; Bernard Wapowski, kartograf čije su se karte te regije pojavile u Ptolomejevoj Geografiji; Marcin Kromer koji je u De origine et rebus gestis Polonorum libri... opisao i historiju i geografiju Poljske; Andrzej Frycz Modrzewski, filozof koji bavio vladavinom; Mikołaj Rej koji je popularizirao upotrebu poljskog jezika u poeziji; i Jan Kochanowski, čije su ga pjesme na poljskom jeziku uzdigle u rang najistaknutijih slavenskih pjesnika.[2][3]
Mladi Poljaci, naročito vlastelinski sinovi (šljahta), koji su diplomirali na bilo kojoj od preko 2500 parohijskih škola, gimnazija i nekoliko akademija (Akademija u Krakovu, Akademija u Vilnusu, Akademija u Zamość), često su putovali u inostranstvo kako bi završili svoje obrazovanje.[2] Poljski mislioci, kao što su Andrzej Frycz Modrzewski, Johannes Dantiscus ili Jan Łaski, održavali su kontakt sa vodećim evropskim filozofima renesanse, poput Thomasa Morea, Erazmom i Philipom Melanchthonom.[2] Poljska nije samo sudjelovala u razmjeni glavnih kulturoloških i naučnih ideja i razvoja Zapadne Evrope, već je i proširila Zapadno naslijeđe istočno među istočnoslavenskim nacijama.[2][4] Na primjer, proces štampanja, latinski jezik i umjetnost sa slogovnim pjesništvom u poeziji,[2][5][6] naročito u Bjelorusiji i Ukrajini (kroz Nacionalni Univerzitet Kyiv-Mohyla Akademije),[7] odakle se prenosila u Rusiju (Velika Moskovska Kneževina),[2] koja je počela povećavati svoje veze sa zapadnom Evropom kao posljedica mongolskog osvajanja Rusije.[8] Prve četiri štampane ćirilične knjige na svijetu objavljene su u Krakówu 1491. od strane Szwajpolta Fiola.[3]
Poticaji za razvoj umjetnosti i arhitekture bili su brojni. Kralj Sigismund I Stari, koji je stupio na prijesto 1507. godine, bio je pokrovitelj mnogih umjetnika i započeo velik projekat - pod firentinskim arhitektom Bartolommeom Berreccijem - prepravljanja stare rezidencije poljskih kraljeva, zamak Wawel, u modernu renesansnu rezidenciju.[2] Sigismundov žar za renesansu nije bio isti samo kod njegovog sina, Sigismund II Augustus, već i kod mnogih bogatih plemića i građana koji su također htjeli prikazati svoje bogatstvo, utjecaj i kulturološko razumijevanje.[2] Kancelar Jan Zamoyski je 1578. započeo izgradnju idealnog renesansnog grada, bio pokrovitelj stvaranja Zamośća (grada nazvanom po njemu), koji je uskoro postao važan administrativan, trgovinski i obrazovni grad renesansne Poljske.[2] Dva najveća savremena poljska grada - Kraków (koji je privukao mnoge talijanske arhitekte) i Gdańsk (koji je privlačio većinom arhitekte iz Njemačke i Nizozemske) - vjerojatno je postigao najviše u tom dobu, ali mnogi drugi gradovi također su imali nove renesansne građevine.[2]
Renesansno slikarstvo uvedeno je u Poljsku putem mnogih umjetnika imigranata, kao što su Lucas Cranach, Hans Dürer i Hans von Kulmbach, a prakticirali su ga i poljski slikari poput Marcina Kobera (dvorskog slikara kralja Stefana Batoryja).[2] Djela portretista stvorila su impresivnu galeriju, naročito reprezentativnu za one koji su mogli priuštiti da budu ovjekovječeni u njima.[2]
Centar muzičke kulture bila je kraljevska rezidencija u Krakówu, gdje je kraljevski dvor primao mnoge strane i lokalne izvođače.[2] Najvažnija djela renesanse u Poljskoj uključuju kompozicije, obično za lutnju i orgulje, i vokalne i instrumentalne, od plesova, preko polifonije, do religijskih oratorija i misa.[2] Jan od Lublina je 1540. objavio Tablaturu, u kojoj je prikupio najpoznatije evropske sastave za orgulje.[2] Nicolaus Cracoviensis (Mikołaj od Krakówa) komponovao je mnoge mise, motete, pjesme, plesove i preludije.[2] Mikołaj Gomółka bio je autor muzičkih obrada Kochanowskijevih pjesama (Melodies for the Polish Psalter).[2] Najpoznatiji poljski kompozitor bio je Wacław z Szamotuł, prepoznat kao jedan od izvanrednih renesansnih kompozitora.[2]
Prva štamparska mašina uspostavljena je u Krakówu 1473. od strane njemačkog štampara Kaspera Straubea iz Bavarije.[3] Između 1561. i 1600. godine, sedamnaest štamparskih kuća u Poljskoj objavljivalo je preko 120 naslova godišnje, sa prosječnim izdanjem od 500 kopija .[3] Prvi potpun prevod Biblije na poljski jezik napravljen je 1561. od strane Jana Leopolite (Leopolitina Biblija).[3] Otprilike u to isto vrijeme objavljen je prvi poljski ortografski rječnik (Stanisław Murzynowski, 1551); gramatike i rječnici također su se umnožili.[3] Poljska renesansa bila je dvojezična, pri čemu je govor šljahta bio mješavina poljskog i latinskog jezika, te su različiti autori oscilirali između poljskog, latinskog i mješavine da dva jezika (makaronski jezik).[3]
Književnost je napredovala mimo dominacije religijskih tema.[3] One su još uvijek bile prisutne, kao što se moglo vidjeti u mnogobrojnim prevodima Biblije, od kojih je najpoznatija bila Wujekova Biblija (Jakub Wujek, 1599). Međutim, plemstvo nije brinulo samo o religijskim temamam a djela poljske renesanse odražavala su njihove materijalne i duhovne vrijednosti (vidjeti sarmatizam).[3] Savremena poezija veličala je vrijednost manorijalnog života. Na primjer, Rej je slavio život i poziciju državnog plemića, dok je Kochanowski pisao o zadovoljstvima i ljepoti života na selu, okruženom prirodom.[3] Književne forme varirale su, od ode, pastorala i soneta do elegija, satira i romansi.[3]
U applied sciences, u učenjake tog perioda spadaju Jan Łaski (John Lasco), jevanđelski reformator, Maciej od Miechówa (Maciej Miechowita), pisac i predavač na univerzitetu, Nikola Kopernik, astronom poznat na poljskom kao Mikołaj Kopernik, Wawrzyniec Grzymała Goślicki (Laurentius Grimaldius Gosliscius), politički mislilac i filozof; Marcin Kromer, pisac i geograf; Andrzej Frycz Modrzewski, pisac i filozof; Piotr Skarga, jezuitski politički reformator; Józef Struś, doktor, naučnik iz Poznańa; te mnogi drugi.
Među najistaknutijim poljskim renesansnim piscima i umjetnicima, čija su postignuća postala istaknut dio poljskog nastavnog plana, su pjesnici Mikołaj Rej, Jan Kochanowski, Szymon Szymonowic, Mikołaj Sęp Szarzyński, Andrzej Krzycki i Johannes Dantiscus, pisac Łukasz Górnicki, kompozitor Wacław z Szamotuł, kompozitor i pjevač Mikołaj Gomółka, kipar Jan Michałowicz z Urzędowa i slikari Stanisław Samostrzelnik i Marcin Kober. Umjetnici i arhitekti koji su se naselili u Poljskoj i postigli značajno priznanje za svoj rad u toj državi su: Hans Dürer, Hans (Süss) von Kulmbach, Mateo Gucci, Santi Gucci, Bartholommeo Berecci, Bernardo Morando, Giovanni Battista di Quadro i drugi.
Poljska renesansna arhitektura dijeli se na tri glavna perioda.[11] Prvi period (1500–1550) često se naziva "talijanskim", zato što je većina renesansnih građevina iz tog perioda izgrađena od strane talijanskih arhitekata koje je poljska vlastela pozvala iz Firence. Tokom drugog perioda (1550–1600), renesansni stil je postao čest i uključivao utjecaje od holandske verzije renesanse kao i početaka manirističkog stila. U trećem periodu (1600–1650), manirizam je postao popularan, sa prvim značajnim primjerima baroka (vidjeti Barok u Poljskoj).
Zamak Wawel je 1499. djelimično uništen u požaru. Kralj Alexander Jagiellon 1504. je odabrao Eberharda Rosembergera kao glavnog arhitektu za renovacije. Kasnije ga je zamijenio Talijan Francesco Florentino, a, poslije njegove smrti, Bartolomeo Berrecci i Benedykt od Sandomierza. Kao posljedica njihovog rada kraljevski zamak je pretvoren u renesansnu rezidenciju u firentinskom stilu. U istom periodu drugi zamci i rezidencije sagrađeni su ili ponovo izgrađeni u novom stilu, a među njih spadaju Drzewica (izgrađena 1527–1535), Szydłowiec (ponovo izgrađen 1509–1532), Ogrodzieniec (ponovo izgrađen 1532–1547) i najznačajnije Pieskowa Skała, ponovo izgrađena 1542–1580.
U prvom periodu poljske renesanse, crkve su se još uvijek većinom gradile u gotičkom stilu. U to vrijeme, samo su se nove kapele oko starih crkava ponekada gradile u novom stilu. Najizraženija među njima, Sigismundova kapela kod Wawelske katedrale, izgrađena je 1519–33. od strane Bartolomea Bereccija.
.jpg)
Renesansni stil postao je najčešći širom Poljske u njenom drugom periodu. U sjevernom dijelu države, naročito u Pomeraniji i u Gdańsku, radila je velika grupa umjetnika rođenih u Holandiji. Renesansni stil u drugim dijelovima Poljske varirao je pod lokalnim uslovima, stvorivši različite podstilove u svakoj regiji. Također, neki elementi novog manirističkog stila bili su prisutni. Arhitektura tog perioda dijeli se na tri regionalna podstila: "italijanski" – većinom u južnim dijelovima Poljske, gdje je najpoznatiji umjetnik bio Santi Gucci. "Holandski" – većinom u Pomeraniji; i "Kalisz-Lublin stil" ili "lublinska renesansa" u centralnoj Poljskoj - gdje su najistaknutiji primjeri izgrađeni u Lublinu i Kazimierz Dolny.
Širom Poljske građeni su novi zamci, sa novim kvadrilateralnim oblikom oko dvorišta, sa četiri tornja na uglovima. U istaknute primjere spadaju: zamak kod Płakowice (16. vijek), zamak kod Brzega (ponovo izgrađen iz gotičke utvrde 1544–60.), zamak kod Niepołomice (ponovo izgrađen nakon požara 1550–71.), zamak kod Baranów Sandomierskija (izgrađen 1591–1606., Santi Gucci), te zamak kod Krasiczyna.
U mnogim gradovima podignute su nove građevine u renesansnom stilu. Sagrađena je nova vijećnica tkanine (Sukiennice) u Krakówu. Gradske vijećnice sagrađene su ili ponovo izgrađene u: Tarnówu, Sandomierzu, Chełmu (srušena) i u Poznańu. Također, čitavi gradovi često su bili iznova dizajnirani. Primjeri renesansnog urbanog planiranja preživjelo je do modernog doba u Szydłowiecu i Zamośću.
Primjeri pomeranske renesanse pod utjecajem Sjeverne Evrope umjesto Italije bili su: Zelena kapija u Gdańsku (izgrađena 1564–1568., Hans Kramer); Brdska kapija u Gdańsku (Willem van den Blocke ju je završio 1588. godine); Veliki Arsenal u Gdańsku (izgrađen 1602–1606., Anton van Obberghen); te Stara gradska vijećnica u Gdańsku (izgrađena 1587–1595., vjerojatno od strane Antona van Obberghena).
Karakteristična laicizacija života tokom renesanse i reformacije rezultirala je samo malim razvojem u sakralnoj arhitekturi. Kapele su se većinom gradile u renesansnom stilu, ali neke crkve su se također ponovo gradile, a među njima i: katedrala u Płocku (ponovo izgrađena poslije požara od strane arhitekata Zanobija de Gianotisa, Cinija, Filippa di Fiesolea, što je kasnije ponovo uradio Giovanni Battista di Quadro); te kolegijat u Pułtusku (ponovo izgrađen od strane Johna Batiste od Venecije). Samo je nekolicina crkava novoizgrađena, kao što je studentska crkva sv. Thomasa u Zamośću.
Požar u Wawelu i pomijeranje prijestilnice u Varšavu 1596. zaustavilo je razvoj renesanse u Krakówu, kao i Gdańsku. Također, rastuća moć jezuita i kontrareformacije dali su poticaj razvoju manirističkoj arhitekturi i novom stilu – baroku (vidjeti i Barok u Poljskoj). Najvažniji primjer rastuće manirističke arhitekture u Poljskoj je kompleks kuća u Kazimierz Dolny i Zamośću.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
