From Wikipedia, the free encyclopedia
Ludi Pjero (fr. ) je francuski egzistencijalno-dramski film u režiji Žan-Lik Godara iz 1965. godine sa Žan-Pol Belmondom i Anom Karinom u glavnim ulogama. Film je baziran na noveli "Opsesija" iz 1962. od Lionela Vajta. Ovo je deseti film Žan-Lik Godara, i bio je francuski kandidat za Oskara, ali nije ušao u uži izbor.
Pierrot le Fou | |
---|---|
Režija | Jean-Luc Godard |
Producent | Georges de Beauregard |
Scenario | Jean-Luc Godard |
Predložak | Obsession by Lionel White |
Uloge | Jean-Paul Belmondo Anna Karina |
Muzika | Antoine Duhamel |
Fotografija | Raoul Coutard |
Montaža | Françoise Collin |
Studio | Films Georges de Beauregard |
Distribucija | Société Nouvelle de Cinématographie (SNC) |
Datum(i) premijere | 29. 8. 1965 (Venecija)
|
Trajanje | 110 minutes |
Zemlja | Francuska Italija |
Jezik | francuski |
Budžet | 300.000 $ (preračunato) |
Bruto prihod | 1,310.579 prodanih kino-ulaznica (Francuska)[1] |
Ferdinand Grifon je nesrećno oženjen muškarac i nedavno je otpušten sa njegovog posla TV emitera. Nakon što prisustvuje zabavi punoj besmislenih razgovora on oseća potrebu da pobegne; i upravo to i čini, beži sa svojom bivšom devojkom, inače bebisiterkom, Marijen Renoar, ostavljajući svoju ženu i decu i buržoazijski stil života. Nakon dolaska u Marijenin stan gde pronalazi leš, Ferdinand ubrzo otkriva da Marijen prate gangsteri. Marijen i "Pjero" - nepoželjan nadimak koji Marijen daje Ferdinandu (što znači tužni klovn) kreću u pustolovinu od Pariza do obala Sredozemnog mora u automobilu mrtvog čoveka iz Marijeninog stana. Od tada vode neuobičajen život, uvek u bekstvu. Naseljavaju se u Francuskoj rivijeri nakon što spale automobil (pun novca), a takođe potope u more još jedan koji su u međuvremenu ukrali. Njihov odnos tada postaje napet, Pjero počinje da čita knjige, da piše dnevnik, dok Marijen postaje dosadno i insistira da se vrate u grad. U gradu, u noćnom klubu sreću jednog od pratilaca. U konfuziji Pjero i Marijen bivaju razdvojeni, gangsteri muče Pjeroa da bi im rekao gde je Marijen. On ih slaže da je Marijen u plesnoj dvorani "Markiz" i oni odlaze, sumnjajući u to, ali ostavljaju Pjeroa u životu. Pjero i Marijen se ponovo sastaju, ali sada Marijen koristi Pjeroa kako bi se domogla torbe pune novca, da bi potom pobegla na ostrvo sa njenim pravim dečkom po imenu Fred, za koga je prethodno rekla da joj je brat. Pjero, sada izneveren, u besu pronalazi Marijen i Freda i oboje ih ubija. Uzima plavu farbu i maže je po celom licu, a zatim odluči da sebe digne u vazduh vezujući štapove crvenog i žutog dinamita oko svoje glave. Pošto je zapalio fitilj, u jednom trenutku se predomisli, pokuša da ga ugasi, ali pošto mu je pogled zaklonjen od dinamita na glavi, ne uspeva i raznosi sebe u eksploziji.
Žan-Pol Belmondo | Ferdinand "Pjero" Grifon |
Ana Karina | Marijen Renoar |
Gracijela Galvani | Marija Grifon |
Dirk Sanders | Fred |
Džimi Karubi | Dvarf |
Rožer Duto | Gangster #1 |
Hans Mejer | Gangster #2 |
Semjuel Fuler | lično |
Aleksis Poliakof | mornar |
Rejmond Devos | čovek u luci |
Laslo Zabo | Laslo Kovač, politički izbeglica |
Žan-Pjer Leud | mladić u bioskopu |
Žoržis Stako | Stako |
Anri Atal | čovek na benzinskoj pumpi #1 |
Dominik Zardi | čovek na benzinskoj pumpi #2 |
Iako je nastao kao niskobudžetni omaž američkom gangsterskom filmu, „Ludi Pjero“ je veoma brzo stekao reputaciju jednog od najvažnijih filmova u franscuskoj kinematografiji, a danas se smatra i jednim od najrevolucionarnijih ostvarenja ikada snimljenih. U vreme kada je prvi put pušten, nikada se do tada nije pojavio film kao Ludi Pjero - sigurno ne u Francuskoj. Francuski novi talas je mešao žanrove i stvarao nove poglede na film, ali Ludi Pjero je prava kulminacija kada se pojavio u javnosti 1965. godine, kada se već pričalo o istinskim filmskim revolucijama. Godar je avanturistički i najradikalniji režiser francuskog novog talasa i sa ovim filmom će početi proces redefinisanja umetnosti i filozofije filma na način koji je suštinski izazov utvrđenim filmskim konvencijama i daće novi kreativni podsticaj snimanju filmova u dvadesetom veku. Ludi Pjero se može nazvati prelaznim filmom jer sadrži elemente obeju Godarovih faza; prve, još tradicionalne i njegove kasnije, eksperimentalne faze. Zaplet, koji nije lako pratiti je uočljivo parodija američkog gangsterskog filma, u sličnom tonu kao i Alfavil, film koji prethodi ovom. Sa svojom bujnom fotografijom Raula Kutara i raskošnim lokacijama film ima karakter raskošne holivudske proizvodnje, naročito uz očaravajuću muziku Antoana Duhamela uz dodir Hičkokovske opasnosti. Tu su i dva velika imena francuskog glumišta: Žan-Pol Belmondo i Ana Karina koji su garantovano privukli veliku pažnju publike. Filmom dominiraju dve teme: prva je vezana za odnose tj. stalne sukobe između polova, a druga tema, kojom se Godar bavi u svim svojim delima, tiče se egzistencijalizma.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.