NKVD-ovi masakri zarobljenika
From Wikipedia, the free encyclopedia
NKVD-ovi masakri zarobljenika bili su niz masovnih pogubljenja koje je izvršio NKVD, sovjetska tajna policija protiv zarobljenika u istočnoj Europi tijekom drugog svjetskog rata, poglavito u Poljskoj, Ukrajini, baltičkim državama, Besarabiji i dijelovima SSSR-a iz kojih se Crvena armija povlačila pred njemačkom invazijom 1941. Procjene o broju mrtvih na tim lokacijama se procjenjuje na 100.000 ili više:[1] od skoro 9.000 u Ukrajinskoj SSR,[2] preko 20.000-30.000 u okupiranoj istočnoj Poljskoj[3] sve do cjelokupne populacija tatarskih zarobljenika na Krimu, između ostalog. Nisu svi zarobljenici (ukupno 150.000 njih[3]) ubijeni; neki su odvedeni u unutrašnjost države, drugi su napušteni ili su uspijeli pobjeći jer sovjetske vlasti u povlačenju nisu mogli logistički obraćati pozornost na svih njih.[4]
| NKVD-ovi masakri zarobljenika | |
|---|---|
| Lokacija | Okupirana Poljska, Ukrajinska SSR, Bjeloruska SSR, Baltičke države, Besarabija |
| Datum | VI-VII 1941. |
| Meta | Poljaci, Estonci, Litvanci, Latvijci, Tatari, Rumunji |
| Vrsta napada | strijeljanje |
| Mrtvih | 100.000 |
| Počinitelji | NKVD, sovjetska tajna policija |
| Počinitelj | Lavrentij Berija, Josif Staljin |
Kada je Wehrmacht započeo invaziju SSSR-a, NKVD je bio odgovoran za evakuaciju zarobljenika u okupiranim teritorijima. Više od 140.000 zarobljenika je uspješno evakuirano od NKVD-a. Preko 9.800 je ubijeno u zatvorima, 1.443 je smaknuto tijekom evakuacija, 59 je ubijeno zbog pokušaja bijega, 23 su ubile njemačke bombe dok je 1.057 umrlo od drugih razloga.[5]
NKVD i Crvena armija su ubijali zarobljenika u raznim područjima istočne Europe, od Poljske (npr. Białystok) do Krima.[6] Odmah nakon njemačke invazije, NKVD je započeo ishitren proces pokolja zarobljenika u zatvorima, dok su drugi trebali biti evakuirani u hodovima smrti.[7][8] Većina njih bili su politički zatvorenici, zarobljeni i ubijeni bez suđenja. Masakre su dokumentirale njemačke vlasti te ih koristile radi antisovjetske i antijevrejske propagande.[9][10][11] Uz nekoliko iznimaka, velike količine zatvorenika zapadne Bjelorusije i zapadne Ukrajine je ili odveden prema istoku ili je ubijen.[7] Nakon rata, vlade Njemačke, Poljske, Bjelorusije i Izraela su identificirali najmanje 25 zatvora čiji su zaočenici strijeljani, kao i znatno veći broj lokacija za egzekuciju.[7] Među značajnim slučajevima masovnih pogubljenja zatočenika nalaze se sljedeći:
Bjelorusija
- Grodno: 22. VI NKVD je smaknuo nekoliko desetaka ljudi u mjesnom zatvoru. Masovno pogubljenje preostalih 1.700 zatočenika nije bio moguć zbog napredovanja njemačkih vojnika i užurbanog bijega NKVD-a.[12]
- Glibokaje, okolica Vitebska:[8] 24. VI NKVD je pogubio najmanje 800 zatvorenika, većinom poljskih građana. Nekoliko hiljada je skončalo u maršu smrti prema Nikolajevu.[13]
- Červjen, okolica Minska: krajem VI mjeseca, NKVD je započeo evakuaciju svih zatvora u Minsku. Između 24.6. i 27.6., nekoliko hiljada osoba je stradalo u pokolju u Červjenu ili tijekom marša smrti.[14]
- Vilejka: nekoliko desetaka osoba, većinom političkih zarobljenika, ranjenih ili bolesnih, je ubijeno prije bijega sovjetske straže 24.6.[15]
Estonija
Latvija
- Litene: 14. VI oko 120 latvijskih vojnih oficira je odvedeno u šumu jer im je rečeno da će tamo ići na vojne vježbe. Prilikom dolaska su razoružani, svezani te ih je NKVD zatim smaknuo.[17]
Litvanija
- Vilnius: NKVD je ubio velik broj zatvorenika u zatvoru Lukišesu.[18]
- Rajniaj, okolica Telšjaja: i do 79 političkih zatvorenika je ubijeno u masakru u Rajnijaju, 24. VI i idućeg dana.
- zatvor Pravieniškės, okolica Kaunasa: VI je NKVD ubio 260 političkih zatvorenika i cjelokupno litvansko osoblje u zatvoru.
Poljska
Do 1941., velik udio Poljaka je bio podređen sovjetskoj okupaciji dvije i bio deportiran u daleke krajeve SSSR-a. Ostali, među njima i velik dio poljskih civila i pripadnika drugih narodnosti (Bjelorusi, Ukrajinci) je držano u improviziranim zatvorima po gradovima regije, gdje su čekali ili deportacije u druge zatvore NKVD-a ili u Gulag. Procjenjuje se da je od 13 miliona ljudi - koliko je živjelo u istočnoj Poljskoj prije rata - oko 500.000 uhićeno, od čega su 90 % bili muškarci. Tako je otprilike svaki deseti muškarac bio zatvoren 1939. Većina je umrla u zatvorima od mučenja ili nemara.[7] Metode mučenja uključivale su stavljanje žrtava u kipuću vodu ili rezanje uha, nosa ili prsta.[19] Timothy Snyder procjenjuje da je NKVD strijeljao 9.817 poljskih zarobljenika nakon početka njemačke invazije 1941. [20]
Ukrajina
- Berežanj, okolica Tarnopola: između 22.6. i 1.7. NKVD je pogubio 300 poljskih građana bez suđenja, među njima i velik dio Ukrajinaca.[12]
- Donjeck, polje Ručenkovo
- Dubno: svi zatvorenici, među njima i žene i djeca, su smaknuti u zatvoru Dubno na tri sprata.[1]
- Ivano-Frankovsk (Stanislavov): masovna grobnica Dem'ianiv Laz sadržavala je 524 leša.[21]
- Harkiv: 8.000 zatvorenika zarobljeno zajedno sa poljskim oficirima je smaknuto u predgrađu Harkivu i zakopano u Piatihatkju, koje je postalo temelj za NKVD-ov ljetni hostel.
- Luck: Nakon što je zatvor pogodila njemačka bomba, sovjetske vlasti su obećale amnestiju svim političkim zarobljenicima, kako bi spriječili pokušaje bijega. Kada su isti izašli van, ubili su ih hici sovjetskih tenkova. Nakon toga je netko rekao: "Oni koji su još živi neka ustanu!" Nekih 370 je ustalo te ih je NKVD natjerao da pokopa mrtve, nakon čega su i njih strijeljali. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova procjenjuje da je 1.500 Ukrajinaca tamo ubijeno, dok je SS tvrdio brojku od 4.000.[22]
- Lavov (Lwów): pokolj u ovom gradu započeo je odmah nakon njemačkog napada, 22.6., i trajao do 28.6. NKVD je smaknuo nekoliko hiljada zatvorenika. Među metodama egzekucija bila su strijeljanja u ćelijama, ubijanje bacanjem granata ili puštanja da umru od gladi u podrumima. Neki su smaknuti bajunetom.[1] Procjenjuje se da je oko 4.000 osoba smaknuti na taj način, dok je broj preživjelih procjenjen na oko 270.[12] Klanje je nakratko prekinuto kada je mjesni ukrajinski ustanak prisilio NKVD da pobjegne, ali se onda vratio.[23] Pokolj, je, između ostalog, poslužio kao povod za masovne pogrome Jevreja koje su izveli Nijemci i lokalno ukrajinsko stanovništvo tokom prvih mjesec dana okupacije. [24]
- Sambir (Sambor): 570 ubijenih[25]
- Vinica: preko 9.000 smaknuto.[26]
- Simferopolj: 31.10., NKVD je ubio velik broj ljudi u zgradi NKVD-a i u gradskom zatvoru. U Jalti, 4.11. je NKVD strijeljao sve zatvorenike u gradskom zatvoru.[6]
Rusija
- Orel: IX 1941., preko 150 političkih zarobljenika (među njima i Christian Rakovsky, Marija Spiridonova i Olga Kamenjeva) je ubijeno u Medvjedevskom pokolju kraj Orela.
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
