![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d9/Mihailo_Obrenovi%25C4%2587_III.jpg/640px-Mihailo_Obrenovi%25C4%2587_III.jpg&w=640&q=50)
Mihailo Obrenović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mihailo Obrenović (1823—1868) je bio knez Srbije od 1839. do 1842. i od 1860. do 1868. Njegova prva vladavina se okončala njegovim zbacivanjem 1842, a druga vladavina se završila njegovim ubistvom u Košutnjaku 1868. godine.
Mihailo Obrenović | |
---|---|
Datum rođenja | 16. septembar 1823. |
Mesto rođenja | Kragujevac (Kneževina Srbija) |
Datum smrti | 10. jun 1868. |
Mesto smrti | Beograd (Kneževina Srbija) |
Titula | Knez Srbije |
Period | 1839 — 25. avgust 1842. |
Prethodnik | Milan Obrenović |
Naslednik | Aleksandar Karađorđević |
Poreklo | |
Otac | Miloš Obrenović |
Majka | Ljubica Obrenović |
Porodica | |
Supružnik | Julija Obrenović |
Deca | Velimir Mihailo Teodorović (vanbračni) |
Zalaganjem kneza Mihaila, i tadašnjih velikih sila, Srbija je diplomatskim putem 1867. godine preuzela od Turske upravu nad preostalim utvrđenim gradovima (Beograd, Smederevo, Šabac, Kladovo i ranije Užice i Soko) i istim sultanovim fermanom izdejstvovala da i poslednji turski vojnik napusti Kneževinu.[1] Politički program kneza Mihaila i njegovog ministra Ilije Garašanina, tvorca Načertanija, bio je razvoj nacionalne svjesti i priprema za oslobođenje i ujedinjenje Srba i južnih Slovena, što je trebalo da izvrši Kneževina Srbija[2], koju je Mihailo označio jugoslovenskim Pijemontom.[3] Srpska obaveštajna služba je organizovala propagandu i paravojne četničke jedinice koje je slala u susedne oblasti.[4]
Knez Mihailo je vladao apsolutistički što mu je stvorilo mnoge neprijatelje i dovelo do organizovanja zavera. Narodna skupština je zakonom svedena na čisto savetodavno telo. Poslanici su mogli da budu kažnjeni za istupanje u skupštini. Pripadnici jedne zavereničke grupe, opredeljeni kao radikali i pristaše Karađorđevića, 1868. godine su ubili kneza Mihaila.[2]
Tri dana uoči atentata knez Mihailo se tajno verio svojom sestričinom Katarinom, čemu su se protivili neki zvaničnici.[1] Odmah po atentatu Narodna skupština je rešila da će presto preuzeti Aleksandar Karađorđević.[5] No, ministar vojni Milivoje Blaznavac je rešio pitanje prestola pomoću vojske. On je ubacio je svog kandidata iz Obrenovićeve dinastije, a podržao ga je ministar unutrašnjih dela Nikola Hristić, stavljajući mu na raspolaganje policiju. Nakon toga je naslednik postao knez Milan Obrenović.[5] Posle ubistva, pristalice Karađorđevića stavljene su van zakona.[6]