Ludwig II Bavarski
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ludwig II (Ludwig Otto Friedrich Wilhelm[1]; 25. avgusta, 1845.[2] – 13. juna, 1886.) bio je kralj Bavarske od 1864. pa skoro do svoje smrti. U literaturi ga ponekada nazivaju Labuđi kralj ili der Märchenkönig (Kralj bajke). Osim kraljevske, nosio je i druge titule, kao što su Pfalzgraff od Rhine, Vojvoda Bavarije, Frankonije i u Švabiji.[3]
Ludwig II | |
---|---|
Kralj Bavarske | |
Vladavina | 10. mart, 1864. – 13. jun, 1886. (&0000000000000022.00000022 godina, &0000000000000095.00000095 dana) |
Puno ime | Ludwig Otto Friedrich Wilhelm |
Sahranjen/a | Crkva St. Michaela, Minhen |
Prethodnik | Maximilian II |
Nasljednik | Otto |
Kraljevska kuća | House of Wittelsbach |
Otac | Maximilian II |
Majka | Marie od Prusije |
Ludwig se ponekada naziva i "Ludi kralj", prema da se ispravnost ovakvog naziva ponekada osporava. Zbog toga što je kralj Ludwig svrgnut s vlasti zbog njegove mentalne bolesti bez ikakvog medicinskog pregleda, i pošto je nađen mrtav odmah sledećeg dana u nerazjašnjenim okolnostima, pitanje o ispravnosti ovakve "dijagnoze" ostaje kontroverzno.[4] Jedan od njegovih najčešće pominjanih citata je "Želim da ostanem večna enigma sebi i drugima."[5]
Ludwig je najpoznatiji kao ekscentrik, čija zaostavština se prepliće sa istorijom umetnosti i arhitekture, pošto je izgradio nekoliko ekstravagantnih fantastičnih zamaka (od kojih je najpotznatiji Neuschwanstein) i bio je mecena kompozitora Richarda Wagnera. Kralj Ludwig je generalno voljen u Bavarskoj danas, a građevine koje je ostavio su značajne turisticke atrakcije.