Križarski ratovi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Krstaški ratovi (lat. cruce signati - krstom obeleženi) bili su skup svetih ratova u kojem su učestvovali pretežito vitezovi iz Francuske i Svetog rimskog carstva. Krstaški ratovi su takođe i ratovi vođeni za oslobođenje Hristovog groba u Jerusalimu. Krstaški ratovi imali su cilj da se sveti grad Jerusalim vrati pod kontrolu hrišćana, a trajali su u periodu od 200 godina, tačnije između 1095. i 1291. godine. Drugi krstaški pohodi u Španiji i istočnoj Evropi trajali su do 15. veka. Krstaši su se uglavnom borili protiv muslimana, iako su neki pohodi vođeni protiv slovenskih paganskih naroda, te paganskih naroda na Baltiku, Jevreja, pravoslavaca (Bizanta), Mongola, katara, Staroprusa, husita, valdovaca i političkih neprijatelja pape.[1] Krstaši su se zavetovali i bili su im oprošteni gresi iz prošlosti, često zvani indulugencija.[1][2]
Primarni i glavni cilj Krstaša bio je oslobođenje Jerusalima i Svete Zemlje od muslimana, a Krstaški pohodi su počeli pozivom pravoslavnog Vizantijskog carstva da se odbrane od muslimanske ekspanzije Turaka Seldžuka u Anatoliji. Izraz je ostao sačuvan i u 16. veku, a označavao je katoličko širenje van Evrope i osvajanje muslimanske teritorija kao što su Andaluzija, i Egipat, kao i u istočnoj Evropi uglavnom protiv pagana, jeretika i naroda koji su bili žrtvom izopštenja s mešavinom verskih, političkih i ekonomskih razloga. Primeri su Albigenzijski krstaški rat, Aragonski krstaški rat, Rekonkvista i Severni krstaški rat. Hrišćani i muslimani međusobno su sastavljali razne saveze i ratovali protiv neprijatelja, kao što je bio hrišćanski savez sa Rumskim sultanatom tokom Petog krstaškog rata.
Krstaški pohodi su imali duboke političke, ekonomske i socijalne efekte, neki učinci se osete i u današnje vreme. Neretko zbog sukoba među samim hrišćanskim zemljama, krstaški pohod bi imao sasvim drugi cilj, kao na primer u Četvrtom krstaškom ratu kada je izbio rat između Venecije i Vizantije. Tada je u ruke krstaša i Mlečana pao hrišćanski Carigrad. Takođe, Šesti krstaški rat je prvi koji je krenuo bez papinog blagoslova .[3] Sedmi, Osmi i Deveti krstaški pohod završili su sa pobedama Mameluka i Hafisida, a Deveti krstaški pohod okončao je Krstaške ratove na Bliskom istoku.
Broj poginulih u sporadičnih 196 godina ratovanja je nepoznat, no procene sežu od najmanje 1.000.000[4] do najviše 9.000.000 žrtava,[5] čime je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u ljudskoj istoriji.