Peti križarski rat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Peti križarski rat (1213–1221) bio je pokušaj stanovnika zapadne Europe da preuzmu Jeruzalem i ostatak Svete zemlje, prvo osvojivši moćnu ajubidsku državu u Egiptu.
Peti križarski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Križarski ratovi | |||||||
Frizijski križari napadaju toranj u Damietti, Egipat. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
* Latinsko Carstvo
|
* Ajubidski Sultanat | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Jovan Brijen Bohemond IV Hugh I Kejkavus I Frederick II Leopold VI Albert IV Ludwig I Otto I Pedro de Montaigu Hermann von Salza Guérin de Montaigu Andrija II. William I Philippe II Henry I od Rodeza † Pelagio Galvani |
Al-Kamil Al-Muazam Al-Mudžahid Al-Muzafer Mahmud Al-Aziz Muhamed Bahramšah | ||||||
Snage | |||||||
32 000 vojnika | Nepoznato | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
Nepoznato | Nepoznato |
Papa Inocent III i njegov nasljednik Honorije III organizirali su križarske vojske predvođene kraljem Andrijom II od Mađarske i vojvodom Leopoldom VI Austrijskim; napad na Jeruzalem na kraju je ostavio taj grad u muslimanskim rukama. Kasnije, 1218. godine, njemačka vojska predvođena Oliverom Kelnskim i mješovita vojska sastavljena od nizozemskih, flamanskih i frizijskih vojnika, predvođena Williamom I, grofom Hollanda, pridružile su se križarskom ratu. Kako bi napali Damiettu u Egiptu, u Anatoliji su stupili u savez sa seldžučkim Rumskim Sultanatom, koji je napao Ajubide u Siriji u pokušaju da oslobodi križare od borbe na dva fronta.
Nakon zauzimanja luke u Damietti, križari su u julu 1221. krenuli južno prema Kairu, ali su se morali vratiti nakon što ih je nedostatak zaliha primorao na prisilno povlačenje. Napad tokom noći od strane sultana Al-Kamila rezultirao je velikim brojem ubijenih križara, te konačnom predajom vojske. Al-Kamil je prihvatio osmogodišnje primirje sa Europom.