Deveti križarski rat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Deveti križarski rat, koji se nekada grupiše zajedno sa Osmim, često se smatra posljednjim većim srednjovjekovnim križarskim ratom u Svetoj Zemlji. Desio se između 1271. i 1272. godine.
Deveti križarski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Križarskih ratova | |||||||
Operacije u Devetom križarskom ratu. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Kraljevina Engleska | Mameluci
| ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Princ Edward od Engleske Karlo I Anžujski Lav II od Armenije Hugh III od Kipra Bohemond VI od Antiohije Abaka-kan Samagar |
Bajbars | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
Nepoznato | Ukupan broj nepoznat |
Neuspjeh Louisa IX od Francuske u osvajanju Tunisa u Osmom križarskom ratu naveo je sina Henryja III od Engleske, Edwarda, da zaplovi za Ako u sklopu Devetog križarskog rata. Tokom Devetog križarskog rata Edward je odnio nekoliko impresivnih pobjeda nad Bajbarsom. Na kraju, rat nije toliko završio neuspjehom koliko zatišjem, budući da je Edward imao hitne probleme kod kuće i osjećao se nesposobnim da riješi unutrašnje sukobe sa preostalim teritorijama Outremera. Moglo bi se reći da je do tog vremena i križarski duh gotovo "izumro".[2] Time je također nagoviješten pad preostalih križarskih uporišta duž obale Sredozemlja.