Koan
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kôan (japanski, kineski: gong-an, kung-an) u zen budizmu predstavlja zagonetku ili paradoks, kojim se želi pokazati neadekvatnost logičkog mišljenja. Takođe označava neku zgodu zen učitelja, razgovor učitelja i monaha ili izjavu ili pitanje koje postavlja učitelj.[1]
U nekim slučajevima, da bi podstakli probuđenje, odnosno prelaz na drukčiju duhovnu ravan postojanja, majstori zena svojim učenicima daju umne zagonetke bogate logičkim apsurdima, koane, koji u jednom trenutku rešavanja dovode do duhovnog skoka, kada učenik spozna stanje budnosti (ili satori).
Koan je način dijaloga izmedu učitelja i učenika, koji treba da otkrije Budin um tako što postavlja pitanje koje je apsurdno za običan um.[2] Ova metoda predstavlja karakterističnu praksu zena[2] i sastoji se od dovođenja čovjeka u nedoumicu iz koje se mora pokušati izvući ne putem logike, već uma višeg reda.[3]
Poznati primeri koana su: „Kakav je zvuk pljeska jedne ruke?" ili „Kakvo je bilo tvoje lice pre tvog rođenja?".