Jevrem Hajduković je rođen 1923.godine u selu Podgor, pleme Crmnica, nadomak Cetinja. Školovao se u Kotoru i u Cetinju, gdje je diplomirao na Višoj pedagoškoj školi. U svojoj veoma dugoj prosvjetnoj karijeri bio je osnivač škola po teško pristupačnim crnogorskim selima, učitelj, potom nastavnik (u osnovnoj i srednjoj školi) a onda i pomoćnik direktora i direktor škole u Ulcinju.[1]
Jedan je od prvih haiku pisaca na našim prostorima. Pisao je savremenu i haiku poeziju. Zastupljen je u antologiji haiku poezije u Crnoj Gori, u zbornicima haiku festivala u Odžacima (Srbija) i međunarodnom haiku festivalu u Novom Sadu i leksikonu srpskog haiku pjesništva u Ediciji Trešnjev list.
Haiku pjesme na ruski jezik prevodio mu je Aleksandar Ševo. Takođe je prevođen i na engleski, japanski i albanski jezik.
Pjesme je objavljivao u podgoričkom književnom listu za djecu Osmijeh, u dnevnom listu Pobjeda, Prosvjetni rad kao i u književnim novinama Svitak, časopisu za haiku Paun i listu za dječju književnost Momčilo.
Zastupljen je u izboru poezije posvećene Branku Miljkoviću, Galaksija Miljković (2001), pjesmom Duga o vratu.
Takođe je zastupljen i u antologiji svjetske haiku poezije i monografiji Haiku udruženja Srbije i Crne Gore (1999-2009), kao i u Savremena Crnogorska književnost za djecu i mlade.
- Dobitnik je Nagrade za zaslugu (Merit award) na 14-om Ito En Oi Ocha u Japanu, za haiku na engleskom jeziku.
- Dobitnik je književne nagrade Lirski pečat za književni rad koji sadržajno, književnim i umjetničkim vrijednostima podstiče etičke i trajne vrijednosti u ljudskom životu i njeguje crnogorsku književnost.
- Mnoge druge nagrade na haiku kontestima širom Balkana.
Objavio je zbirke pjesama:
- Sutjeska (1977),
- Grad kojim hoda sunce (1995),
- Zvuk plave violine (2001),
- Hram od cvjetova (2004)[2],
- Orlov krš (2005),
- Dok mudrac ćuti (2006)[3],
- Zvono (2008),
- Pod nebeskim oltarom (2011) i
- Prasak zore (2012).
Bio je član Haiku udruženja Srbije i Crne Gore i Udruženja književnika Crne Gore. Učesnik je Narodnooslobodilačkog rata (1941. - 1945.), imao je čin kapetana I klase. Hajduković je umro u 90. godini, 20. aprila 2013. godine u Ulcinju, u krugu porodice.
2017. godine mu je posvećen internacionalni haiku festival 'Priroda u oku' gdje su nagrađeni pisci dobili medalju sa njegovim likom.[4]