![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fb/DomesticViolenceConvention.svg/langsh-640px-DomesticViolenceConvention.svg.png&w=640&q=50)
Istanbulska konvencija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji međunarodni je ugovor sastavljen pod okriljem Vijeća Europe koji je potpisan 11. svibnja 2011. u Istanbulu, zbog čega je poznat još i kao Istanbulska konvencija. Konvencija ima za cilj sprječavanje nasilja, zaštitu žrtava i "okončavanje nekažnjivosti počinitelja". Do siječnja 2018. godine potpisalo ju je 46 država te Europska unija. Turska je 12. ožujka 2012. postala prva država koja je ratificirala Konvenciju, a slijede Albanija, Andora, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Danska, Finska, Francuska, Monako, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, Poljska, Rumunjska, Portugal, San Marino, Srbija, Slovenija, Španjolska te Švedska koje su to učinile od 2013. do 2017. godine. Konvencija je stupila na snagu 1. kolovoza 2014.[1]
Istanbulska konvencija | ||
---|---|---|
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji | ||
![]() Stranke
Potpisnice | ||
Generalno | ||
Depozitar | Glavni tajnik Vijeća Europe | |
Jezici | engleski i francuski | |
Potpisnica | 46 (+ EU) | |
Ratifikatora | 28 | |
Potpisivanje | 11. svibnja 2011.![]() | |
Ratifikacija | 1. kolovoza 2014. | |
Stranke | ||
|
Provedbu Konvencije nadzire neovisno tijelo stručnjaka nazvano GREVIO (eng. Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence, hrv. Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji). GREVIO objavljuje izvješća u kojima ocjenjuje zakonodavne i druge mjere kojima potpisnice provode Konvenciju. Prema članku 66., GREVIO se sastoji od 10 do 15 članova, ovisno o broju potpisnica, a sami članovi moraju biti državljani neke države-potpisnice.[2][3]
U ime Republike Hrvatske, Konvencija je potpisana 22. siječnja 2013.,[4] no ista još uvijek nije ratificirana. Kao razlog se navode značajna financijska sredstva koja država potpisnica mora izdvojiti u svrhu primjene svih odredaba Konvencije. Premijer Andrej Plenković je 25. studenog 2016. izjavio da će “Vlada Republike Hrvatske, odnosno ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić, što skorije pokrenuti postupak ratifikacije Konvencije u Hrvatskom saboru”. Rasprava o Konvenciji održana je 22. ožujka 2018. godine na 86. sjednici Vlade Republike Hrvatske.[5] Konvencija je jednoglasno podržana, nakon čega Vlada upućuje prijedlog zakona o potvrđivanju Konvencije Hrvatskom saboru.[6] Vlada je u zakon o potvrđivanju Konvencije ugradila i prijedlog interpretativne izjave u kojoj se navodi da je Konvencija u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, ne sadrži tzv. rodnu ideologiju i da se prvenstveno odnosi na zaštitu žena.[7]
Tijekom iščekivanja na ratifikaciju Konvencije, u Republici Hrvatskoj su, a i u nekim drugim zemljama,[8] nastali društveni prijepori: gdje određeni dio javnosti - u prvom redu krugovi vezani uz Katoličku Crkvu - iznose kako je Istanbulska konvencija borbu za suzbijanje nasilja nad ženama bila iskorištena da pronese ideje i definicije koje ti krugovi etiketiraju kao tzv. “rodnu ideologiju“. Suprotno tome, dio javnosti negira takve optužbe ukazujući na to da i znanstvena zajednica razlikuje spol i rod.[9][10][11] Ističe se i da se pojam rodnog identiteta već javlja u hrvatskom zakonodavstvu, kao što je Zakon o suzbijanju diskriminacije.[12]