Invalidnost

Invalidnost je fizički ili mentalni nedostatak, koji ograničava osobu u jednoj ili više životnih aktivnosti.

Međunarodni simbol invalidnosti

Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), invalidnost može uzrokovati probleme u vezi pokretljivosti, komunikacije, usvajanja znanja i učenja, brige o sebi, društvenosti itd. Invalidnost zahtijeva stručnu medicinsku zbrigu. Od oko 1960. godine, u SAD-u su započele akcije za veću pomoć invalidnim osobama i proširile su se po svijetu. U mnogim državama danas postoje zadruge, koje pomažu invalidnim osobama, da im se olakša život i da ih se što više uključi u društvo. Nastoje se uvesti pomoćna sredstva za kvalitetniji i lakši život. Najpoznatije su invalidska kolica koja postoje od 17. vijeka te posebno prilagođeni automobili, telefoni, računari i ostali predmeti u svakodnevnoj upotrebi. Neke invalidne osobe bave se i sportom, a najbolji od njih sudjeluju na Paraolimpijskim igrama.

Teško je ustanoviti koliko ima invalidnih osoba u svijetu. Procjena je oko 100 miliona ljudi većinom u zemljama u razvoju. Procijenjeno je da 6 miliona Britanske populacije ima neki oblik invaliditeta, uključujući paraplegičare, slijepe i djelimično slijepe ljude, ljude sa cerebralnom paralizom, gluve i/ili nijeme ljude, autistične ljude, one koji su preležali dijabetes, multipla sklerozu ili imaju defekt od rođenja.

Ovo se prenosi u brojne čulne, fizičke ili mentalne probleme: 5% koristi kolica, 55% ima mentalni nedostatak, 20% ima čulni nedostatak, i 20% je pokretno ali sa fizičkim nedostacima.

Neki su rođeni sa nedostacima, drugi su ih stekli u različitim trenucima života, za neke, stanje je samo privremeno, za druge pak trajno.

Glavne preporuke iz Britanskog društva

(1) nacionalni upravni organi moraju priznati svoju odgovornost za ljude sa invaliditetom, da uključe pitanje invaliditeta u programima obuke trenera, da osiguraju predstavnike u upravi sporta za ljude sa invaliditetom i njihove sportske organizacije, ako je neophodno, radi proširenja ili ponovnog pisanja pravila za uključivanje verzija za ljude sa invaliditetom, i integrisanje ljudi sa nedostacima u vodeće sportove tamo gdje je moguće;

(2) lokalne vlasti treba da preuzmu odgovornost za osiguranje učešća na lokalnom nivou, da konsultuju ljude sa invaliditetom u izgradnji ustanova, i da osiguraju da kompulzivno takmičarsko ponašanje ne nipodaštava te ljude,

(3) priznavanje sportskih udruženja ljudi sa invaliditetima (koja su primarno konstruisana oko medicinske definicije invaliditeta) da bi se osigurala veća koordinacija i razvoj sportskih prilika,

(4) mediji za promovisanje pozitivne slike sportista i žena sa invaliditetima suprotno od imidža koji podstiče pasivnost i zavisnost.

Međutim, na nivou vodećih nacionalnih sportskih organizacija za ljude sa invaliditetima postoji značajna promjena ka većem uključenju i udaljavanju od isključena i odvajanja.

Invalidnost na Wikimedijinoj ostavi