Imenica
From Wikipedia, the free encyclopedia
Imenica ili supstantiv (lat. substantivum), riječ kojoj je svojstvena kategorija predmetnosti, opredmećeno svojstvo i opredmećeni proces. Njome imenujemo pojave vanjskog svijeta i našeg unutarnjeg doživljavanja.
Imenice se dijele na:
- opće - označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine
- vlastite - služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd.
Imenice se još dijele i na:
- konkretne (stvarne) - označavaju sve ono što je opipljivo (bića, predmete)
- apstraktne (mislene, nestvarne) - označavaju osobine, osjećaje, stanja, fizičke i duševne moći, radnje, prirodne i društvene pojave.
Neke imenice imaju uopćavajuću funkciju, npr. čovjek: Čovjek vremenom izgubi i tremu kad se sretne s toliko slavnih i poznatih ljudi.[1]