Riječ
From Wikipedia, the free encyclopedia
Riječ (ijek.) ili reč (ek.), najmanja jedinica jezika koja nosi značenje i ima fonetsku vrednost.[1] Jednu reč može činiti jedno ili više slova. Kombinovanjem reči se mogu praviti složenije forme koje takođe imaju značenje. U jezicima kojima komuniciraju ljudi to su fraze, klauze i rečenice. Rečenice se po pravilu formiraju prema određenom skupu pravila koji se naziva gramatika. Reč koja se sastoji iz dve ili više korenskih reči koje su međusobno povezane naziva se složenica.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/72/Disambig.svg/20px-Disambig.svg.png)
U lingvistici, reč je najmanji element koji može da bude izgovoren u izolaciji sa semantičkim ili pragmatičkim kontentom (sa doslovnim ili praktičnim značenjem).[2] To je u kontrastu sa morfemom, koji je najmanja celina sa značenjem ali koja nije uvek podesna za samostalna upotrebu. Reč može da se sastoji od jednog morfema (na primer: oh!, kamen, crveno, brz, trčati, očekivati), ili nekoliko (kamenje, crvenilo, brzo, trčanje, neočekivan). Kompleksna reč tipično sadrži koren i jedan ili više dodataka,[3] ili više od jednog korena. Reči mogu da formiraju veće jezičke elemente, kao što su fraze, i rečenice.[4][5]
Termin reč se može odnositi na izgovorenu ili napisanu reč, ili ponekad na abstraktni koncept iza nje. Izgovorene reči se sastoje od zvučnih jedinica, fonema, a pisane reči od simbola zvanih grafeme, kao što su slova alfabeta.[6][7][8][9]