Ignjatije Antiohijski
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ignjatije od Antiohije (starogrčki: , također poznat i kao Teofor od grčkog Θεοφόρος "Bogonosac") (cca. 35 ili 50 - između 98. i 117)[1] je bio treći biskup i patrijarh Antiohije, te učenik Apostola Ivana[2][3].
Sveti Ignjatije od Antiohije | |
---|---|
Ikona mučeništva sv. Ignjatija | |
Rođen/a | cca. 35 |
Umro/la | cca. 108, Rome |
Štuje se u | Pravoslavlje, Rimokatolička crkva, Anglikanska zajednica, Luteranstvo |
Kanoniziran/a | pre-kongregacijski |
Kalendar svetaca | Zapadne i sirijska crkva: 17. oktobar General Roman Calendar, 12th century to 1969: February 1 Pravoslavna crkva i Koptska crkva Aleksandrije: 20. decembar (2. januar u julijanskom kalendaru) |
Atributi | biskup okružen lavovima ili u lancima |
Zaštitništvo | Crkva na istoku Mediterana; Crkva u Sjevernoj Africi |
Na putu u Rim gdje je postao mučenikom, Ignjatije je napisao niz pisama koje daju vrijedan uvid u ranu krščansku teologiju. Ignacije zauzima središnje mjesto među tzv. »apostolskim ocima« po svjedočanstvu o crkvenoj organizaciji početkom 2. vijeka i po teološkom bogatstvu koje pružaju njegova pisma. Važne teme tih pisama su ekleziologija, sakramenti i uloga biskupa.
Ignjatije se borio protiv doketa i judaista, za koje upotrebljava izraz hereza[4], te je možda zaslužan što se taj izraz odomaćio u Crkvi. Ignacije također prvi upotrebljava izraz »katolička Crkva«, koji će poslije postati tehnički termin.[5]
Ignacijeve poslanice pružaju prvi primjer teologije mučeništva, a poslanica Rimljanima jedan je »od najljepših, a možda i teološki najbogatijih« tekstova, što ih »imamo o mučeništvu u staroj Crkvi« (L. Bouyer).