Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode

Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode su zaštićena podruja definisana Zakonom o zaštiti prirode^[1]

Nacionalni park u Hrvatskoj se definiše:

To je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvata jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih i pejzažnih vrijednosti.
Nacionalni park ima i naučnu, kulturnu, odgojno-obrazovnu te rekreativnu namjenu.
U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode.
U nacionalnom parku je zabranjena ekonomska upotreba prirodnih dobara.
Iznimno, može se dopustiti obavljanje ugostiteljsko-turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja.

Do 2021. god. status nacionalnog parka imaju:

Upravljanje nacinalnim parkovima je na državnom nivou.

Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima, naglašenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima.
Park prirode ima i znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu te rekreativnu namjenu.
U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga.

Na spisku parkova prirode su:

I za ove parkove nivo upravljanja je na državnom nivou.

Zakon reguliše i treću kategoriju parkova - regionalni perk, čiji je nivo upravljanja na županijskom nivou:

Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi.
U regionalnom parku dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga

Nacionalni parkovi