From Wikipedia, the free encyclopedia
Haridžiti (arap. Khawārij — "oni koji su otišli",[1] jedn. خارجي Khāriji) je termin koji se opisuju muslimani koji su ispočetka podržavali autoritet posljednjeg rašidunskog kalifa Alije da bi ga kasnije odbacili. Prvi put su se pojavili u drugoj polovici 7. vijeka u današnjem južnom Iraku te isprofilirali u pravac islama različit i od sunita i od šijita.
Haridžiti su, ispočetka motivirani politikom, razvili doktrine koje su ih razlikovale od sunita i šijita, a pri čemu se posebno ističe radikalna verzija tekfira prema kojoj su svi ostali muslimani nevjernici koji zaslužuju smrt. Haridžiti su se kroz historiju nazivali i Šurah (arap. Shurah), doslovno "kupci" po čime se u kontekstu islamskih spisa i filozofije podrazumijevalo "oni koji su zamijenili smrtni život (el Dunja (arap. )) za drugi život [sa Bogom] (el Akirah (arap. ))", a to je izraz koji su haridžiti koristili i sami za sebe.
Razlike između sunita, šijita i haridžita su sljedeće:
Od haridžita su danas preživjeli jedino ibadi koji žive u Omanu, Zanzibaru i Sjevernoj Africi i koji za sebe odbacuju oznaku "haridžita", nazivajuće se umjesto toga ahl al-ʿadl wa al-istiqama (arap. ahl al-ʿadl wa al-istiqama — "Ljudi pravde i uspravljenosti"). Među ranim haridžitskim grupama je bila haruriti; poznata po tome što je dozvoljavala ženama da budu imami i po tome da je njihov član Abd-al-Rahman ibn Muljam bio Alijin ubica.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.