From Wikipedia, the free encyclopedia
H5N1 je podtip virusa Influenza A i uzročnik je ptičjeg gripa, virusnog oboljenja pandemijskih razmera koje se prenosi na mnoge vrste uključujući i čoveka.[1] Stručnjaci veruju da virus poseduje sposobnost mutacije u oblik koji se lako prenosi među ljudima. Sam naziv H5N1 se odnosi na podtipove antigena koji su prisutni na površini virusa: hemaglutinin 5 i neuraminidaza 1.[2][3]
Virus je ispočetka uočen kao uzročnik endemske zaraze milionskih populacija živine jugoistočne Azije, da bi do danas, zahvaljujući svojstvu brzog prenosa, postao široko rasprostranjen među brojnim drugim vrstama ptica. U istoriji su slučajevi zaraze češće beleženi u gusto naseljenim sredinama u kojima zajedno žive ljudi i životinje-prenosnici. Vodene ptice selice (labudovi, divlje patke i guske) su očigledni prirodni, a domaća perad neposredni prenosnik zaraze.
H5N1 je antigenskim tokom mutirao u desetine visokopatogenih varijacija koje sve pripadaju dominantnom genotipu Z. Taj endemski genotip se pojavio 2002. iz ranije poznatog visoko patogenog genotipa. Kod ptica je epizoogeno prvi put pronađen u Kini 1996, a kod čoveka u Hongkongu 1997, pa se razlikuju dva genska kladona od kojih se jedan lakše prenosi na čoveka i predstavlja opasnost.
Mutirane varijacije od kojih obolevaju ostale vrste životinja, nisu nužno opasne za ljude (većina obolelih pojedinaca je bila u direktnom kontaktu sa zaraženim pticama). Panzoogeno (bolest koja zahvata životinje različitih vrsta na određenom području) širenje je zaustavljeno uništavanjem čitavih populacija domaće živine koje su prebivale na istoj teritoriji.
S obzirom da nisu poznati svi slučajevi infekcije virusom H5N1 iz pređašnjih pandemija gripa, smrtnost se može samo predviđati na 2,5-5% ukupne populacije. Najgori scenario u slučaju nove pandemije ukazuje na direktnu smrt oko 150 miliona ljudi. Ostali podtipovi virusa ptičjeg gripa, potvrđeni kod čoveka i poređani prema broju smrtnih slučajeva, su: H1N1 uzročnik „španskog gripa“, H2N2 uzročnik „azijskog gripa“, H3N2 izuzetno otporni uzročnik „hongkonškog gripa“, H7N7, H1N2 ili „svinjski grip“ – endemski patogen kod ljudi i svinja, H9N2, H7N2, H7N3, H10N7.
Virusi su vrsta mikroskopskih parazita koja inficira ćelije živih organizama. Orthomyxoviridae su porodica RNK virusa, koja obuhvata uzročnike gripa i parazite. Sadrže 7 do 8 delova linearnog jednostruko zavijenog molekula RNK.
Influenza A virusi su rod virusa ptičjeg gripa koji sadrži 10 gena:
Antivirusni lekovi su se otkrili upravo proučavanjem uloge esencijalnih virusnih proteina, hemaglutinina, neuraminidaze i M2, vršeći svoju funkciju na istom principu na kojem se protiv virusa bore antitela, koja proizvodi imunski sistem obolelih.
Zaražene ptice H5N1 prenose slinom, sekretom iz nosa i fecesom. Ostale ptice se mogu zaraziti direktnim kontaktom sa sekretom ili površinom koja je kontaminirana zaraženom materijom.
Uloga ptica selica u širenju visokopatogenog ptičjeg gripa nije u potpunosti razjašnjena. Divlje ptice iz reda plovuša (divlje patke, divlje guske i labudovi) se smatraju prirodnim rezervoarom za sve Influenza A viruse. One verovatno već vekovima asimptomatski nose viruse influence. Poznato je da su one nosioci i H5 i H7 podtipova virusa, ali uglavnom u niskopatogenoj formi. Određeni dokazi ukazuju da ptice selice mogu da unesu niskopatogene H5 i H7 viruse u jata živine, koji zatim prelaze u visokopatogeni oblik.
S obzirom da pripadaju istoj porodici virusa, simptomi obolevanja od H5N1 kod zaraženih osoba ispočetka liče na simptome običnog gripa, uključujući: temperaturu, kašalj, grlobolju, mišićnu iscrpljenost. Vremenom se kod ozbiljnijih slučajeva kao mogući uzrok smrti pojavljuje i upala pluća i smetnje u respiratornom sistemu (višestruke [[infekcija|infekcije] pluća, ožiljci i rupe u plućnom tkivu, uvećani limfni čvorovi).
Dosadašnja iskustva u dokumentovanim epidemijama ukazuju da brzo i sinhronizovano uništavanje rezervoara infekcije (ptica) redukuje brzinu prenosa u humanu populaciju, čime je bio izbegnut i rizik interhumanog prenosa ovog oboljenja. Vakcinacija osoba koje rade sa inficiranom živinom, primenom postojeće aktuelne vakcine cirkulirajućeg soja virusa influence u humanoj populaciji, kao i primena antivirusne terapije se dokazala kao efektivna mera u dosadašnjim epidemijama.
SZO sa svojim partnerima intenzivirala je aktivnosti koje su usmerne u tri pravca:
H5N1 u svetu | |
---|---|
→ Zemlje u kojima su živina i divlje ptice uginule od virusa | |
→ Zemlje u kojima su, pored navedenih, i ljudi stradali od virusa |
Dosadašnja istraživanja ukazuju da virus niske patogenosti, nakon cirkulacije u kratkom vremenskom periodu u populaciji živine, može da mutira u visoko patogene forme. Primeri su:
Istraživanja koja se sprovode od 1997. godine samo prate evolucionu moć ovih virusa koji menjaju svoju antigeničnost i mutiraju grupe gena, šireći opseg ugroženih ptica-domaćina, patogeničnost sistemskih infekcija sisara i vlastitu stabilnost u okolini.
Svaki izolat virusa pronađen bilo gde na svetu dobija svoju jedinstvenu oznaku, kao npr. A/chicken/Nakorn-Patom/Thailand/CU-K2/04(H5N1):
Neki drugi primeri: A/duck/Hong Kong/308/78(H5N3); A/avian/NY/01(H5N2); A/Chicken/Mexico/31381-3/94(H5N2) i A/shoveler/Egypt/03(H5N2).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.