From Wikipedia, the free encyclopedia
Glikolizirani hemoglobin (HbA1c) je jedan od derivata krvi koji nastaje slepljivanjem belančevina hemoglobina i glukoze. Nastaje patološkim stanjima kada se glukoza u dužem vremenskom periodu nalazi u višku u krvi (hiperglikemija). Šta se u krvi nalazi više glukoze viša je i vrednost glikoziliranog hemogobina.[1]
Šećerna bolest je poremećaj u kojem je nivo glukoze (jednostavnog šećera) u krvi nenormalno visoka, jer telo ne otpušta ili ne koristi insulin na odgovarajući (fiziološki) način.
Nivoi krvnog šećera (glukoza) različite su tokom dana. Povećavaju se nakon jela, a unutar 2 časa vraćaju se na normalu. Nivo krvnog šećera je u fiziološkim granicama ako su njene vrednosti kad se kreće između 70 i 110 miligrama na decilitar (mg/dl) krvi ujutru, natašte. Obično je niža od 120 do 140 mg/dl 2 časa nakon uzimanja hrane ili pijenja tečnosti koje u sebi sadrže šećer ili druge ugljene hidrate.[2]
Veliki broj osoba sklon je laganom, ali konstantno rastu nivo šećera u krvi nakon 50. godine, naročito osoba, koje su gojazne, ne vode računa o ishrani i koje se premalo kreću ili vode sedanterni način života. Sve to u epidemiološkom smislu uticalo je na sve veću ekspanziju šećerne bolesti u razvijenim zemljama sveta.
Insulin, hormon koji luči pankreas (gušterača), je najznačajnija supstanca odgovorna za održavanje odgovarajuće nivoa šećera u krvi. Insulin omogućava glukozi da pređe u ćelije tako da one mogu proizvesti energiju ili skladištiti glukozu ako je ona u većim količinama i nije potrebna. Porast nivoa krvnog šećera nakon jedenja ili pijenja podstiče pankreas da proizvodi insulin, čime on sprečava veći porast nivoa šećera u krvi i uzrokujući postepeno njegov pad. Budući da mišići upotrebljavaju glukozu za stvaranje energije, nivo šećera u krvi može da pada i tokom fizičke aktivnosti.
Sastavni deo krvi su crvena krvna zrnca, koja u svom sastavu imaju i belančevinu hemoglobin. Životni vek eritrocita je 120 dana nakon čega, oni zbog starenja bivaju zanjenjeni novim. U stanjima hiperglikemije merenjem koncentracije glikoliziranog hemoglobina u krvi može da se utvrdi koja je bila prosečna koncentracija glukoze u krvi u zadnjih 8—12 nedelja.
Kod osoba koje ne pate od hiperglikemije ili šećerne bolesti, prosečne vrednosti HbA1c kreću se u rasponu od 3,5 % do 5,5%. Kada je HbA1c 7% prosečna vrednost šećera u krvi je 6,5 mmol/l., što najbolje ilustruje prikazani dijagram.[3]
Kod osoba sa šećernom bolešću one su značajno više npr. 8,0 % do 13 %. za vrednosti glukoze u krvi od 10—13 mmol/l.
Vrednosti HbA1c od 6,5% do 7.5 % smatraju se zadovoljavajućim, kod osoba sa šećernom bolešću
HbA1c % | mmol/l |
---|---|
Stanje ukupnog zdravlja, osobe sa šećernom bolešću značajno utiče na vrednosti HbA1c bez obzira da li redovno uzimanje terapije, pravilne ishrane i fizičke akfivnosti.
Nivo glukoze u krvi mjenja se iz sata u sat i iz dana u dan. Kod osoba sa šećernom bolešću nivo glukoze u krvi može da poraste više nego obično posle jela, posebno posle slatkiša ili da padne poslie fizičke aktivnosti, pa ga je teško držati pod stalnom kontrolom. U tom smislu redovno praćenje nivoa glukoze u krvi jedan je od bitnih činilaca da pacijent pravovremeno dovede vrednosti glukoze u krvi u poželjne okvire.
Određivanje HbA1c, pored redovnog merenja glukoze u krvi, trenutno je jedna od najbolji metoda da se šećerna bolest prati i drži pod kontrolom.
Kako je nivo HbA1c u direktnoj vezi sa rizikom za razvoja svih komplikacija šećerne bolesti. Smanjenje vrednosti HbA1c za 1% dovodi do:
Zahvaljujući ovom testu pacijent ne mora da se muči da svakodnevno po više puta dnevno vadi krv i prati nivo šećera u krvi (kako se to ranije radilo), merenjem natašte, pred i dva sata posle glavnih obroka, pred spavanje i u 3 časa ujutro).
Naime prinom HbA1c dobija se podatak o prosečnom kretanju šećera u krvi unazad tri meseca, što ima ima nezamenljiv značaj. Zahvaljujući ovom testu dobijaju se informaciju o tome da li je ili ne potrebno korigovati terapiju kod bolesnika.[4]
Sve metode za merenje glikohemoglobina ne zahtevaju veliku količinu uzorka krvi, tako da se može koristiti kapilarna krv. takođe nisu potrebni nikakvi specijalni uslovi za vađenje krv, a pacijent ne mora biti na tašte. Venska krv se obično sakuplja sa EDTA, ali se mogu koristiti heparin i fluorid-oksalat kao antikoagulansi.
Uzorak krvi se može sakupiti i na filter papiru koji je predhodno nakvašen rastvorom koji sadrži glukozaoksidazu. Glukoza oksidaza vezuje slobodnu glukozu i spreava brzu in vitro glikozilaciju hemoglobina za vreme sušenja. Međutim ovaj inhibitorni efekat nije potpun i procenat glikohemoglobina raste vremenom, tako da su u toku 14 dana promene minimalne.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.