Filipinske barokne crkve
From Wikipedia, the free encyclopedia
Barokne crkve na Filipinima su četiri barokne crkve koji su 1993. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao "prve četiri crkve koje su Španjolci podigli koncem 16. stoljeća, a koje predstavljaju jedinstvenu arhitekturu europskog baroka koja je djelo kineskih i filipinskih obrtnika"[1].
Barokne crkve na Filipinima | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Filipini
| |
Registriran: | 1993. (17. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturnno dobro |
Mjerilo: | ii, iv |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Ove crkve su dio početaka filipinske povijesti, ne samo kao mjesta pokrštavanja otočja, nego i kao politička kralježnica španjolske kolonijalne vlasti kada su se Crkva i Država smatrale jednim tijelom. Njihova jedinstvena arhiteltura predstavlja prilagodbu španjolsko-latinsko američke arhitekture lokalnoj sredini (uključujući spoj s kineskim elementima), ali i političkoj ulozi Crkve. Kako su crkve često bile metom lokalnih pobuna, njihov vanjski izgled je više u obliku utvrde nego vjerske građevine. To je najočitije u slučaju crkve Gospina uznesenja koja se nalazi na vrhu brežuljka i koja je u slučaju potrebe služila kao citadela. Miag-ao crkva je također trpjela česte napade muslimana s juga.
Nadalje, kako se ove crkve nalaze na pacifičkom vatrenom prstenu, morale su imati podebljane stubove i temelje za slučaj snažnih potresa. Često su i stradale u potresima, ali zbog tih pojačanja nikada strašno i uspješno su kansije obnovljene. Najdojmljivija pojačanja ima crkva u Paoayu, dok je čvrstoća Manilske crkve dokazana u Drugom svjetskom ratu jer je ona bila jedina građevina unutar zidina starog grada (intramuros) koja je preživjela. Ovaj stil gradnje je kasnije postao poznat kao "barok potresa".