Svjetska baština
From Wikipedia, the free encyclopedia
Svjetska baština UNESCO-a su prirodna i kulturna dobra međunarodno priznata, izvanredne i univerzalne vrijednosti, koja su kao takva podvrgnuta i posebnomu režimu zaštite i očuvanja. Sam pojam uveden je Konvencijom o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine, koju su zemlje članice UNESCO-a prihvatile na 17. zasjedanju Opće konferencije te organizacije 17–21. XI. 1972. u Parizu. Stupanje Konvencije na snagu označava novo polazište u međunarodnoj suradnji oko očuvanja posebno vrijednih prirodnih i spomeničkih cjelina, jer su time osigurani pravni, administrativni i financijski okviri suradnje.[1]
Sastoji se od Svjetske kulturne baštine i Svjetske prirodne baštine. Do 2024. god. popis sadrži ukupno 1199 spomenika u 195 potpisnica konvencije, od čega 933 spomenika kulture, 227 spomenika prirode, te 39 spomenika koji su istovremeno obuhvaćeni u oba popisa[2].
Podorganizacija UNESCO-a, Odbor za svjetsku baštinu, potpomaže zaštitu i/ili obnovu objekata s popisa pružanjem stručne i materijalne pomoći. Osim toga, Odbor vodi još i listu Svjetske dokumentacijske baštine, koja se sastoji od određenih knjiga, rukopisa, partitura, unikata, te slikovnih, zvučnih i filmskih dokumenata.
Od rujna 2006. godine svjetska baština UNESCO-a postala je i nematerijalna baština o čijemu popisu i upravljanju vodi računa Međudržavni odbor za očuvanje nematerijalne svjetske baštine. Nematerijalnu svjetsku baštinu čini nematerijalna kulturna baština kao što je: usmena tradicija, umjetničke izvedbe, društveni običaji, rituali, festivali, znanja i običaji vezani za prirodu i svemir, te znanja i umijeća tradicionalnih obrta[3].
Popis ugrožene svjetske baštine sadrži ona dobra iz Popisa svjetske baštine za koja se utvrdi da im izravno prijeti opasnost te da je potrebna međunarodna pomoć za njihovu konzervaciju. Opasnost može biti uzrokovana bilo čovjekovom djelatnošću, bilo djelovanjem prirode (potresi, vulkanske erupcije, poplave, klizanje tla i sl.). Za takve potrebe Odbor raspolaže i materijalnim sredstvima iz Fonda za svjetsku baštinu. Sredstva u Fond pristižu stalnim prilozima zemalja potpisnica Konvencije, dobrovoljnim prilozima te prihodima ostvarenima organiziranjem priredbi i akcija u korist Fonda; koriste se za različite oblike pomoći i tehničke suradnje oko očuvanja ugroženih dobara. Sredinom 2023. na spisku se nalazilo 55 ugroženih dobara (16 prirodnih i 39 kulturnih).