![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b9/Du%25C5%25A1an%2527s_Code%252C_Prizren_manuscript%252C_15th_c.jpg/640px-Du%25C5%25A1an%2527s_Code%252C_Prizren_manuscript%252C_15th_c.jpg&w=640&q=50)
Dušanov zakonik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dušanov zakonik[1] (u starim prepisima Zakon blagovjernago cara Stefana) je bio najviši pravni akt u kratkotrajnom Dušanovom carstvu iz 14. veka.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b9/Du%C5%A1an%27s_Code%2C_Prizren_manuscript%2C_15th_c.jpg/640px-Du%C5%A1an%27s_Code%2C_Prizren_manuscript%2C_15th_c.jpg)
Nastao je prevođenjem vizantijskih zbirki propisa iz tog vremena, pre svega Vlastareve Sintagma iz 1335. godine. Zakonik je usvojen 1349. na saboru u Skoplju a dopunjen 1354. godine u Seru, svega godinu dana prije Dušanove smrti.[2] Cilj Zakonika je bio da Dušanovo carstvo pretvori u Vizantiju.
Dušanovim Zakonikom iz 1349. godine položaj seljaka je znatno pogoršan.[3] Zakonik celokupno stanovništvo deli na dve najmnogobrojnije kategorije „na vlastelu, kao gospodare zemlje, i na sebre, kao naseljenike na zemljama, zemljoradnike.”[4] Takođe, Zakonik cara Dušana poznaje i kategoriju ropskog stanovništva. Po Zakoniku, robovi (otroci) su "baština večna" vlastelina.[5]
Dušanov zakonik se, uz Zakonopravilo iz 13. veka, smatra najvažnijim zakonom (ustavom) srednjovekovne Srbije.