![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/01/Savino_Zakonopravilo_-_Ilovichki_prepis%252C_1262.jpg/640px-Savino_Zakonopravilo_-_Ilovichki_prepis%252C_1262.jpg&w=640&q=50)
Zakonopravilo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zakonopravilo ili Nomokanon[1] (gr. nomos – zakon, kanon – pravilo) je zbornik romejskih crkvenih i pravnih propisa, koje je priredio Sveti Sava početkom 13. veka. Smatra se najstarijim sačuvanim srpskim pravnim aktom.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/01/Savino_Zakonopravilo_-_Ilovichki_prepis%2C_1262.jpg/640px-Savino_Zakonopravilo_-_Ilovichki_prepis%2C_1262.jpg)
Sava preveo Nomokanon sa grčkog jezika. Savin prevod vizantijskog Nomokanona je usvojen na saboru u manastiru Žiča 1221. godine, kao najviši crkveni i državni pravni akt.[2] Pošto su kanoni Crkve umnogome regulisali život podanika, Savina kompilacija se u znatnoj meri odnosila na oblast koju danas smatramo građanskim pravom.[3]
Savinom verzijom Nomokanona Crkva i država u Raškoj su načinjeni ravnopravnim partnerima, tako što to su izbačeni vizantijski zakonski tekstovi (Ekloga, Epanagoga i komentari Balsamona iz 12. veka) koji podređuju crkvu državi.[4]
Sava je u Nomokanonu naveo i Atanasijev popis kanonskih knjiga, kako bi sprečio upotrebu slovenskih apokrifa.[5]