![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/ab/Dmitri_Shostakovich_credit_Deutsche_Fotothek_adjusted.jpg/640px-Dmitri_Shostakovich_credit_Deutsche_Fotothek_adjusted.jpg&w=640&q=50)
Dmitrij Šostakovič
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič (ruski: , fonetski: ˈdmʲitrʲɪj ˈdmʲitrʲɪjɪvʲɪtɕ ʂəstɐˈkovʲɪtɕ ( poslušajte); Sankt Petersburg, 25. rujna 1906.[α 1] – Moskva, 9. kolovoza 1975.), je bio ruski skladatelj koji je stvarao za vrijeme Sovjetskog Saveza. Imao je kompleksan odnos sa sovjetskom vladom, pretrpjevši dvije javne osude svoje glazbe, 1936. i 1948., te povremeno zabranu izvođenja iste. Unatoč svemu ovome, Šostakovič je i dalje bio najpopularniji i najbolji sovjetski skladatelj svog naraštaja i primio je mnoge nagrade, a služio je i u Vrhovnom Sovjetu.
Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič Дмитрий Дмитриевич Шостакович | |
---|---|
neoklasicizam | |
![]() Dmitrij Šostakovič, 1950. godine | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič 25. rujna 1906. ![]() (tada ![]() |
Smrt | 9. kolovoza 1975.![]() (tada ![]() |
Partner | Nina Varzar Margarita Kainova Irina Supinskaja |
Profesionalne informacije | |
Instrumenti | klavir |
Zanimanje | skladatelj, pijanist |
Opus | |
Djelatni period | 1919. - 1975. |
Nagrade | |
Inspiracija | |
Od
| |
Na
|
Nakon razdoblja pod utjecajem Prokofjeva i Stravinskog (1. simfonija), Šostakovič prelazi na modernizam (2. simfonija i Nos) prije no što razvija hibridni stil u operi Lady Makbet Mcenskog okruga i u nesretnoj 4. simfoniji. Hibridni stil je obuhvaćao razdoblja od neoklasicizma (sa utjecajem Stravinskog) pa do neoromantizma (s malerijanskim utjecajem). Njegova tonalnost često je uključivala korištenje modaliteta i nekih neoklasicističkih harmonija à la Hindemith i Prokofjev. Njegova glazba redovito koristi snažne kontraste i elemente groteske. Šostakovič se ponosio svojom orkestracijom koja je čista i dobro osmišljena. Dio Šostakovičeve glazbe duguje više Mahleru i Rimski-Korsakovu. Njegovim najvećim djelima općenito se smatraju njegove simfonije i gudački kvarteti, a svakih ima po 15. Ostala djela uključuju opere, 6 koncerata i veliki broj filmskih skladbi. David Fanning u Rječniku glazbe i glazbenika Grove piše:
Između konfliktnih pritisaka službenih zahtjeva, masovnih patnji njegovih sunarodnjaka i njegovih osobnih ideja humanitarne i javne službe, uspio je u stvaranju glazbenog jezika kolosalne emotivne moći.[1]