Harmonija (muzika)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Muzička harmonija (od grčkog ἁρμονία = spajanje, slaganje, sklad[1]) je jedna od grana teorije muzike koja se bavi proučavanjem akorda, odnosno dva ili više tonova odsviranih istovremeno i njihovog međuodnosa.[2]
- Za ostale upotrebe, v. Harmonija (razvrstavanje).
Harmonija u muzici je pojam koji se javlja od antičkih do novovjekih pisaca u različitim značenjima; kao sinonim za muziku i melodiju, kao naziv za tonski sistem, tonski rod ili raspon oktave, ili pak za tip ljestvice, ali i kao oznaka za višeglasje, a napokon i kao oznaka za polifoniju.[1]