Polifonija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Polifonija (je sintagma od grčkih riječi πολυ = više + φονη = glas) dakle višeglasje, to je muzička vještina kombiniranja nezavisnih glasova povezanih zakonima harmonije.
No polifonija je u širem smislu, termin kojim se opisuje mogućnost sviranja više nota istovremeno na muzičkim instrumentima. Instrumenti koji imaju takve mogućnosti zovu se polifonijski instrumenti. Polifonija u pjevanju, razvila se unutar crvenih zborova kasnog Srednjeg vijeka. Djela zasnovana na polifoniji dominirala su u muzici Evrope od 12. vijeka do renesanse, odnosno do druge polovine 16. vijeka.
U muzici je polifonija tekstura koja se sastoji od dva ili više nezavisnih melodičkih glasova, za razliku od muzike sa samo jednim glasom (monofonije) ili muzike sa jednim dominantnim melodičnim glasom uz pratnju akorda (homofonija).
U kontekstu zapadne muzičke tradicije, polifonija se kao termin obično koristi za muziku kasnog srednjeg vijeka i renesanse. Barokni oblici poput fuge, koje bi se moglo nazvati polifonim, obično se zovu kontrapukt.