From Wikipedia, the free encyclopedia
Britonski, britski, britonski keltski ili britanski keltski jezici (engleski: Brittonic[1], Brythonic, Brittonic Celtic ili British Celtic languages) je ime za jednu od dviju grupa otočkih keltskih jezika, koji se govore po Britanskom otoku i Bretanji. U tu grupu spadaju; kambrijski, velški, Kornijski i bretonski jezik.[2]
Britonski jezici | |
---|---|
Regije | Wales, Cornwall, Bretanja |
Jezična porodica | Indoevropski jezici
|
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-3 | brit |
U Britonske jezike poneki lingvisti ubrajaju i diskutabilne izmrle piktski i ivernijski jezik.
Britonski se razlikuju se od druge skupine otočkih keltskih jezika - gelskih jezika, po tom što imaju glasa - p, na mjestu gdje gelski jezici uobičajeno imaju glas - k (ili q) kog pišu sa - c). Pretpostavlja se da su oba glasa izvedena iz prastarog indoevropskog glasa - kw.[2]
Zbog toga glasa - p britonske jezike ponekad nazivaju P-keltski.[2]
Toj jezičnoj skupini ime - britonski, dao je velški lingvist John Rhys krajem 19. vijeka, na bazi velške riječi - brython za Kelta, kako bi se razlikovao od jezika Anglosaksonaca i Škota.[3] Velšani su tu riječ usvojili od Rimljana koji su sve britanske Kelte zvali - britton ili britto. [4]
Britonski koji je nekoć bio većinski jezik u u Walesu i Cornwallu, danas govore samo poneki, slična je stvar i u francuskoj Bretanji gdje su bretonski donijeli kolonisti iz Britanije. [3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.