![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7e/Water-ordeal.jpg/640px-Water-ordeal.jpg&w=640&q=50)
Božji sud
From Wikipedia, the free encyclopedia
Božji sud ili ordalije (lat. iudicium Dei, srednjovj. lat. ordalium) su iracionalna dokazna sredstva u kaznenom postupku robovlasničkog i feudalnog prava.[1]
![]() |
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7e/Water-ordeal.jpg/320px-Water-ordeal.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bc/Ordeal_of_water.jpg/320px-Ordeal_of_water.jpg)
Božji sud se sastoji u tome što se optuženi podvrgava naročito opasnim radnjama po njegov život i telo, pa ako te kušnje prođe nepovređen, smatra se da je Božijim sudom opravdan te nevin.[2] Kao dokazi služili su: kotao – izvlačenje rukom predmeta iz uzavrele vode, željezo – hvatanje rukom usijanog željeza, bacanje u vodu, sudski dvoboj.[1] U osnovi ovoga leži verovanje da će sam Bog intervenisati u ispitivanju krivice i da neće dozvoliti da nevino lice strada.[2]
Božji sud poznaju gotovo svi narodi starog i srednjeg veka. Primenjivao se u nedostatku drugih dokaznih sredstava (a kod najtežih krivičnih dela je bilo jedino dokazno sredstvo). Bespravna lica i lica koja nisu mogla da se koriste zakletvom (jer im se nije verovalo) bila su upućena na ovo dokazno sredstvo. Božji sud ima nekoliko oblika a najpoznatiji su kotao, železo, sud hladne vode i sudski dvoboj. Pored navedenih koji su se najčešće primenjivali, pravna istorija poznaje još neka koja su zabeležena kod Germana, što ne znači da se njima nisu koristili i drugi narodi. Ona takođe stoje na uverenju da će Bog reagovati u datim okolnostima i da neće dozvoliti da nevino lice strada ili da poklekne mukama.
Na zapadu, božji sud se koristio u progonu vještica i zadržao dosta dugo nakon Lateranskoga koncila 1215. godine, koji je formalno zabranio uporabu božjih sudova.[1] Božji sud se primenjivao i u Vizantiji koja je prihvatila ordalije sa Zapada u 13. veku za vreme Latinskog carstva. Božji sud je korišten i u srednjovekovnoj Srbiji, a propisan je u Dušanovom Zakoniku.
U običajnom pravu u zabitim područjima Europe božji sud održao se sve do XIX. stoljeća, a u nekim izvaneuropskim društvima i do novijih dana.[3]