Akcelerometar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Akcelerometar (lat. acceler[are]: ubrzati + grč. μέτρον: mjera) ili mjerač ubrzanja je mjerni instrument ili uređaj za mjerenje akceleracije (ubrzanja) tijela u navigaciji, aeronautici, seizmologiji. Akcelerometar se upotrebljava se i za ispitivanje vibracija, udaraca i slične svrhe. Pri mjerenju se kućište akcelerometra učvršćuje na tijelo kojemu se mjeri ubrzanje. Ono se obavlja posredno, mjerenjem inercijske sile, koja, pri ubrzavanju tijela, djeluje na referentnu masu u akcelerometru. Iz poznate sile F i mase m izračunava se ubrzanje prema drugom Newtonovom zakonu: [1]
Akcelerometri se općenito mogu podijeliti na mehaničke i poluvodičke (krute ili takozvane MEMS akcelerometre). Mehanički se akcelerometar sastoji od mase koja je pričvršćena za okvir elastičnim vezama, pojednostavljeno oprugama. Mehanički akcelerometar je u suštini fizikalno tijelo određene tromosti (inercije) vezano elastičnom vezom za osnovnu (referentnu) podlogu. Poluvodički akcelerometar je mjerno osjetilo ili senzor (uz pripadajuće algoritme za analizu) koji omogućuje da današnji pametni telefoni mogu točno pratiti koliko koraka je napravio korisnik i kojim tempom. Akcelerometri omogućuju softveru (programska podrška) da zna i u kojem pravcu je okrenut mobitel. Akcelerometar kao takav je napravljen od niza drugih senzora, koji uključuju i kristalne strukture mikroskopske veličine koje odgovaraju na djelovanje sile. Promjenom električnog napona u kristalima, moguće je odrediti koliko se brzo kreće telefon i u kojem točno smjeru. [2]