Fonetika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fonetika (grjek. φωνητικός "zwukowy"; wot φωνή "zwuk") — rěčespytna disciplina, kotraž přepytuje a wopisuje zwukowuju stronu čłowjeskeje rěče (system zwukow, tworjenje zwukow a jich akustiski zaćišć)[1].
Fonetika w cyłku zaběra so z fyziologiskej a akustiskej stronu rěče. Předmjet fonetiki je konkretny rěčny akt abo rěčenje (same tworjenje zwukow a jich akustiski zaćišć). Fonetiku rozeznawaja wot fonologije, kotraž njedźiwa na tworjenje zwukow a jich akustiski zaćišć, ale jenož na jich funkciju a nutřkownu relaciju (poměr) w zwukowym systemje. Wobaj předmjetaj stej wusko mjez sobu zwjazanej a so mjez sobu wudospołnjujetej[2].
Předmjety fonetiki su:
- zwuki rěče a jich klasifikacija (zwuk — elementarna jednotka fonetiki);
- dołhosć (kwantita), wysokosć (hustota), móc zwuka;
- organy rěče (rěčadła) — jazyk, zuby, dźasna (alweole), mjechke a twjerde njebjeska, płuca atd.;
- artikulacija zwuka (wašnje artikulacje);
- akcent (přizwuk), ton, sadowa intonacja;
- percepcija rěče atd.
Fonologija přepytuje fonemy a jich alofony, jich opozicije, złóžki atd.