![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ea/Idioma_sueco.png/640px-Idioma_sueco.png&w=640&q=50)
Švedski jezik
germanski jezik / From Wikipedia, the free encyclopedia
Švedski jezik (šv. svenska) pripada jezicima istočnoskandinavske skupine u indoeuropskoj grani sjevernogermanskih jezika. Govori ga oko 10 milijuna ljudi, ponajviše u Švedskoj, gdje je i glavni jezik. Također se govori u Finskoj, gdje ima status službenoga jezika uz finski, te na Ålandskim otocima, autonomnoj skupini otoka na teritoriju Finske, gdje je većinski jezik. Značajna švedska zajednica nalazi se i u Oslu, u Norveškoj.[1] Četvrti je germanski jezik po broju govornika.[2]
Švedski jezik | |
svenska – det svenska språk | |
Države | ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Regije | Skandinavija, jugozapad Finske, Aiboland, Gammalsvenskby |
Govornici | oko 13 milijuna (ukupno) |
Rang | 89. |
Razredba | indoeuropski germanski sjevernogermanski istočnoskandinavski švedski |
Službeni status | |
Služben u | ![]() ![]() ![]() ![]() |
Ustanova | Språkrådet (Švedsko jezično vijeće) Kotus (Institut za jezike Finske) |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | sv |
ISO 639-2 | swe |
ISO 639-3 | swe |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ea/Idioma_sueco.png/320px-Idioma_sueco.png)
Razvio se iz istočnog dijalekta staronordijskoga jezika, jezika pretka kojeg dijeli s drugim skandinavskim jezicima, zbog čega je većinom međusobno razumljiv i s danskim te norveškim jezikom. Nije, međutim, sličan islandskome niti ferojskome, zbog čega se sjevernogermanske jezike danas nerijetko dijeli na otočne i poluotočne.
Kao i kod drugih germanskih jezika, uobičajen red riječi u rečenici jest subjekt – predikat – objekt, no u arhaičnim se izrazima može naići i na druge. Morfologija švedskoga je poprilično jednostavna; kod imenica postoji dva roda (zajednički i srednji), dva padeža (nominativ i genitiv),[3] dva broja (jednina i množina) te dva stupnja određenosti (određena i neodređena). Pridjevi se kompariraju te također mijenjaju po rodu, broju i određenosti. Osobitost švedskoga, kao i drugih sjevernogermanskih jezika, jest da određenost izražavaju i sufiksalnim nastavkom, a ne isključivo rječcama prije imenice (usp. eng. the bear, njem. der Bär, niz. de beer, šv. björnen)