Norveški jezik
germanski jezik / From Wikipedia, the free encyclopedia
Norveški jezik (norveški: norsk, [nɔʃk]) sjevernogermanski je jezik i makrojezik indoeuropskoga podrijetla koji se pretežito govori u Norveškoj. Govori ga oko 4,5 milijuna ljudi u Norveškoj te oko milijun ljudi van nje. Norveški jezik, kao i njegove mjesne varijante, javljaju se u dvije službene pisane inačice: bokmål i nynorsk, isprva nazivan landsmål (hrv. „jezik zemlje”).
Norveški jezik | |
norsk – det norske språk | |
Države | Norveška |
Regije | Skandinavija |
Etnicitet | Norvežani |
Govornici | 4,3 milijuna (materinski) |
Razredba | indoeuropski germanski sjevernogermanski zapadnoskandinavski norveški |
Službeni status | |
Služben u | Norveška |
Ustanova | Norsk språkråd (Vijeće za norveški jezik) |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | no (norveški) nn (nynorsk) nb (bokmål) |
ISO 639-2 | nor (norveški) nno (nynorsk) nob (bokmål) |
ISO 639-3 | nor |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Do stvaranja dva nacionalna jezika dolazi nakon raspada dansko-norveške unije, a oba su prihvaćena od strane parlamenta. Knud Knudsen je danski riksmål (hrv. „jezik kraljevstva”) koji se govorio u norveškim gradovima u pravopisu prilagodio norveškom izgovoru; taj je pravopisni standard s vremenom postao današnji bokmål. Na drugom standardu, nynorsku, koji je u početku bio nazvan landsmål, radio je dijalektolog Ivar Andreas Aasen, tvoreći ga prema obilježjima mjesnih dijalekata diljem norveške, pri tomu izbjegavajući riječi slične danskima.
Osobe koje govore švedski i norveški najčešće razumiju jedna drugu bez većih problema. Ovo vrijedi u mnogo manjoj mjeri za danski i norveški jezik, između kojih je veća sličnost u pravopisu nego u govoru.