Velimir Bujanec (Varaždin, 18. studenoga 1974.), hrvatski je krajnje desničarski novinar i televizijski voditelj.
| Velimir Bujanec | |
 Velimir Bujanec | |
| Rođenje | 18. studenoga 1974. |
|---|---|
| Prebivalište | Zagreb |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | emisiji Bujica |
| Zanimanje | novinar |
| Portal o životopisima | |
Od 2010. godine urednik je i voditelj televizijske emisije Bujica koja se prikazuje na nekoliko televizijskih kanala.
Životopis
Velimir Bujanec rođen je u Varaždinu 18. studenoga 1974. godine. Osnovnu školu završio je u Varaždinskim Toplicama, te Prvu gimnaziju u Varaždinu.[1] Od svoje osamnaeste godine živi i radi u Zagrebu.[2]
Studirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti i novinarstvo na Hrvatskim studijima. Devedesetih godina radio je kao novinar u Slobodnom tjedniku, od vremena Marinka Božića na dalje, Panorami, gdje mu je glavni urednik bio Andrej Rora, i Hrvatskom pravu, glasilu HSP-a te listu Nezavisna država Hrvatska, glasilu HOP-a.[nedostaje izvor] Bio je glavni urednik prvog hrvatskog tabloida Imperijal i dopisnik slovenskog tabloida Direkt koji je uređivao Bojan Požar.[nedostaje izvor] S Anđelkom Herjavcem radio je na projektu športsko-modnog magazina i s Anom Gruicom izdao prvi broj časopisa Reflex, po koncepciji sličnoj američkomu listu George.[nedostaje izvor] Kraće vrijeme bavio se odnosima s javnošću u tadašnjem varaždinskom Varteksu i casinu zagrebačkog hotela Westin gdje je promovirao prve turnire u pokeru Texas hold 'em.[nedostaje izvor] Kao pripadnik Mladeži HSP-a dio ratnog razdoblja proveo je u Starčevićevom domu, u Glavnom stožeru HOS-a.[nedostaje izvor]
Kao dragovoljac 1995. prijavio se u 104. varaždinsku brigadu HV-a i napustio fakultet. Sudjelovao je u operaciji Bljesak i pod zapovjedništvom generala Mladena Mikolčevića ušao u selo Mlaka pored Jasenovca na zapadnoslavonskom bojištu. Kao dragovoljac se 104. brigadi priključio i u operaciji Oluja. Nositelj je medalja Bljesak i Oluja.
Profesionalna karijera
Kao voditelj Bujice sa svojim gostima iz društveno-političkog života razgovara o aktualnim pitanjima.[3] Gosti emisije uglavnom su javne osobe.
Od početka prikazivanja emisije ugostio je političare od lijevog do desnog dijela hrvatskog političkog spektra, brojne istraživače, akademike, športaše, kulturne i znanstvene djelatnike, diplomate. U Bujici su gostovali predsjednici, premijeri, ministri, saborski zastupnici, veleposlanici. Bujica je u 2018. godini emitirala tisućitu emisiju, a osim u Hrvatskoj, dostupna je gledateljstvu u Bosni i Hercegovini, iseljeništvu, te na YouTube kanalu autora.[4]
U jedanaest godina emitiranja Bujice protiv urednika i voditelja vodilo se ukupno osam sudskih sporova od kojih su dva završila pravomoćnim sudskim presudama – jednom osuđujućom i jednom oslobađajućom.[nedostaje izvor] U srpnju 2015. s nekolicinom istomišljenika nezadovoljnih radom HND-a osnovao je društvo Hrvatski novinari i publicisti.
Član je Hrvatskog obrednog zdruga „Jazovka“, društva „Huda jama“ i kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije „Uvijek vjerni“.[nedostaje izvor]
Jedno vrijeme je pisao i kolumne za portal Direktno.[5]
Politička djelatnost
Godine 1990. bio je jedan od osnivača varaždinskog ogranka HDZ-a, zajedno sa Stjepanom Adanićem, Katarinom Fuček, Dubravkom Glavešem, Ivićem Pašalićem, Slavkom Canjugom, Zdravkom Maltarom i ostalima.[6] HDZ-u je pristupio 20. veljače 1990. i bio je jedan od predsjednika Mladeži HDZ-a u Varaždinu. Godine 1991. odlazi u HSP, gdje je bio predsjednik Hrvatske pravaške mladeži prvo u Varaždinu, a potom i na nacionalnoj razini. Osnivao je ogranke Mladeži HSP-a po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u iseljeništvu. HSP napušta nakon raskola u stranci i sudjeluje u obnovi Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, gdje je bio predsjetnik podmlatka i jedan od najbližih suradnika Srećka Pšeničnika. Politikom se prestao baviti 1995. godine, nakon oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske.
Na predsjedničkim izborima 2014. podržao je kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar–Kitarović, a na parlamentarnim izborima 2015. kandidata HDZ-a Tomislava Karamarka. U izbornim noćima bio je u stožerima obaju kandidata.[nedostaje izvor] Za izbore 2016. istaknuo je podršku kandidatima na listi HDZ-a, Zlatku Hasanbegoviću i Bruni Esih, kao i nezavisnom kandidatu na listi za dijasporu generalu Željku Glasnoviću.[nedostaje izvor] I u izbornoj noći 2016. bio je u sjedištu HDZ-a u Zagrebu[nedostaje izvor], dok je rezultate s lokalnih izbora 2017. čekao zajedno s Hasanbegovićem i Esih u izbornom stožeru stranke Neovisni za Hrvatsku.[nedostaje izvor] Na predsjedničkim izborima 2019. podržao je neovisnog kandidata Miroslava Škoru.[nedostaje izvor]
Osobni život
Nakon osmogodišnje veze, 1. rujna 2017. oženio se Vukovarkom Karolinom Šego, iz obitelji hrvatskih branitelja s Trpinjske ceste. Na svadbi su prisustvovala brojna poznata lica, među kojima i Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Goran Marić, Željka Markić, Ćiro Blažević, Stevo Culej, Hloverka Novak-Srzić, Zdravko Mamić, Ljubo Ćesić Rojs, Zlatan Mijo Jelić, Stanko Baja Sopta, Dario Kordić, Anto Đapić, Vinko Grubišić, Andrija Jarak, Tihomir Dujmović, i drugi. Pjevali su Thompson, Mate Bulić i Miroslav Škoro. Kum je bio Josip Klemm.[7]
Kontroverze
Fotografiran je u nacističkoj uniformi 1994. godine, s nekoliko drugih fašističkih i rasističkih obilježja u pozadini: NDH zastava i natpis "Za dom spremni", fotografije Jure Francetića i Rafaela Bobana, ali i poster Ku Klux Klana.[8][9]
U studenom 2013. godine na zagrebačkom Črnomercu uhićen je s gramom kokaina. Priznavši njegovu uporabu, prekršajno je kažnjen na Prekršajnom sudu s 1400 kuna kazne.[10] Nedugo potom uhićen je zajedno s dvojicom dilera i pritvoren zbog optužbe za dilanje kokaina. Prema optužnici, od lipnja do listopada 2013. godine u više navrata je preprodavao drogu te ju je davao prostitutkama u zamjenu za seksualne usluge.[11] Nakon što je proveo mjesec dana u pritvoru, na sudu je priznao kaznena djela, nagodio se s tužiteljstvom te je u veljači 2014. godine pravomoćno osuđen na deset mjeseci zatvora i na tri godine uvjetno, u što mu je bilo uračunato vrijeme provedeno u Remetincu.[12]
U lipnju 2017. godine u građanskoj parnici na osječkom Županijskom sudu nepravomoćno je osuđen za klevetu i uvrede bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića u svojoj emisiji te je kažnjen novčano s 45 dnevnih dohodaka, odnosno 22 500 kuna, kao i na plaćanje sudskih troškova.[13] Sud je utvrdio da je "nedvojbeno riječ o kleveti, jer je svjesno iznio neistinu."[13]
Zbog Bujice od 5. studenoga 2018. godine, Vijeće za elektroničke medije odlučilo je na 24 sata oduzeti koncesiju nakladnicima televizija koji su emitirali spornu emisiju.[14] Prema službenom priopćenju vijeća, navedena odluka je donesena jer su spomenuti nakladnici prekršili Zakon o elektroničkim medijima, članak 12., stavak 2. koji definira govor mržnje".[14]
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
