hrvatska novinarka, prevoditeljica i katolička aktivistica From Wikipedia, the free encyclopedia
Željka Markić (Zagreb, 11. studenoga 1964.), hrvatska je bivša novinarka, poduzetnica, prevoditeljica i društvena aktivistica. Vlasnica je i sa suprugom vodi tvrtke Sermon d.o.o., Neox klinička ispitivanja d.o.o. i SermonCRO.[1]
 | U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) |
| Željka Markić | |
.jpg) | |
| Rođenje | 11. studenoga 1964., Zagreb, Hrvatska |
|---|---|
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Obrazovanje | Sveučilište u Zagrebu |
| Zanimanje | prevoditeljica poduzetnica aktivistica |
| Politička stranka | Hrvatski rast |
| Vjera | katoličanstvo |
| Djeca | 4 |
| Portal o životopisima | |
Rođena je kao najstarije dijete u obitelji sa šestero djece.[2] Njezin otac, Marijo Živković, osnivač je i voditelj udruge Obiteljski centar.[2]
Završila je Klasičnu gimnaziju i diplomirala opću medicinu na Medicinskome fakultetu u Zagrebu, no nikada nije radila kao liječnica.
Od 1990. do 2007. godine radila je u sredstvima javnog priopćavanja – kao ratna izvjestiteljica 1991./92. godine za HRT, a zatim za televizijske kuće BBC, NBC i RAI II te kao urednica dnevnika i vijesti na Novoj TV od 2004. do 2007. godine. Za HRT je radila kao ratna izvjestiteljica za informativni program, za mozaični program „Za slobodu“ te kao voditeljica u studiju i novinarka u programu „Dobro jutro“.[3]
Neki od priznatih i nagrađivanih dokumentarnih filmova na kojima je radila su: BBC, program Panorama (Guy Smith): “Zvornik – žrtve etničkog čišćenja”, Correspondent (Ed Sturton) “5 godina nakon Daytona – je li povratak moguć”, Channal 4, Clive Gordon: “Unforgiving”.[nedostaje izvor]
Radila je na dokumentarnom filmu "Djeca u ratu" s Alanom Raynoldsom, dobitnikom više nagrada Oskar i Emmy u kategoriji dokumentarnog filma. Film prikazuje sudbinu djece zahvaćene ratom – od Bosne i Hercegovine i Hrvatske, preko Čečenije do afričkih i azijskih ratišta.[nedostaje izvor]
U razdoblju od 1992. do kraja 1994. godine radila je kao savjetnica za međunarodnu organizaciju za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch/Helsinki.[4] Osobito je prikupljala svjedočanstva zatočenika u logorima Keraterm i Omarska – muškaraca i žena, civila koji su preživjeli pad Vukovara, svjedočanstva žena, civila, koje su sustavno silovane i mučene. Godine 1993. u misiji u Tuzli intervjuirala je brojne ranjenike koji su u okviru medicinskih evakuacija evakuirani iz Konjević Polja i Srebrenice. Radila je na prikupljanju svjedočanstava Hrvata koji su prošli srpske logore nakon pada Vukovara ili preživjeli pad Vukovara i Omarsku.[nedostaje izvor]
U razdoblju od 1990. godine do danas prevela je dvanaestak stručnih knjiga i beletristike za razne izdavačke kuće.[nedostaje izvor]
Bila je prva predsjednica stranke Hrvatski rast (Hrast) te dopredsjednica udruge Grozd. Osnivačica je hrvatske podružnice međunarodne udruge Marijini obroci[5] te je zajedno sa suprugom koordinatorica međunarodne udruge Obiteljsko obogaćivanje.[6]
Članica je Organizacijskoga odbora građanske inicijative U ime obitelji, koja je prikupila i predala Hrvatskom saboru 749 316 potpisa[7][8] za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji braka.
Njezin rad su neki mediji doveli u vezu s međunarodnom mrežom koja financira konzervativne aktiviste.[9]
Željka Markić prevela je niz knjiga s engleskog na hrvatski jezik[10]:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
