From Wikipedia, the free encyclopedia
Radoslav Lopašić (Karlovac, 20. svibnja 1835. – Zagreb, 25. travnja 1893.), bio je hrvatski povjesničar, po struci pravnik. Bio je povjesničar skromnog ponašanja, ali prebogatih vrela intelektualne snage. Zvali su ga "Živi arhiv".[1] Bio je akademik u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, gospodarski potpredsjednik Matice hrvatske i autor velikog broja historiografskih članaka i više knjiga o povijesti Hrvata.
Radoslav Lopašić | |
Radoslav Lopašić | |
Rođenje | 20. svibnja 1835. |
---|---|
Smrt | 25. travnja 1893. |
Nacionalnost | Hrvat |
Zanimanje | povjesničar |
Portal o životopisima |
Radoslav Lopašić rođen je u Karlovcu 1835. godine. Otac Mirko bio je karlovački gradski sudac, u vrijeme Radoslavovoga rođenja načelnik. Oca je izgubio 1838. godine, a nedugo nakon toga 1843. godine i majku Magdalenu rođenu Dobrilović.[2][3] Za osmogodišnjega Radoslava brinuo se njegov polubrat Liberat[3] (Ladislav)[2] Lopašić, koji je preuzeo skrbništvo nad Radoslavom. Nakon pohađanja karlovačke i zagrebačke gimnazije, 1856. godine upisao je Pravoslovnu akademiju (današnji Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Zbog krhkog zdravlja i lošeg predznanja, studij nikada nije završio, nego je pravo nastavio izučavati privatno.
Lopašić je 1860. godine izabran za karlovačkog općinskog glavara. Već ga je iste godine ban smijenio s položaja zbog članka objavljenog u Narodnim novinama. Na prijedlog zagrebačkog velikog župana Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Lopašić je 1861. godine imenovan pristavom (pomoćnim sudskim službenikom) severinskog kotara, gdje je sudac tada bio Josip pl. Vranyczany. Nakon Vranyczanyjeve smrti 1866. godine Lopašić je imenovan na njegovo mjesto te postaje severinskim kotarskim sucem. Tijekom obavljanja službe brinuo se za pučke škole i sirotinju, za što je dobio priznanje zemaljske vlade 1868. godine. Godine 1871. imenovan je podbilježnikom Zagrebačke županije. Izabran je u odbor Matice hrvatske 1877. godine te je bio njezinim potpredsjednikom sve do smrti. Postao je dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU) 21. prosinca 1883. godine.[4]
Nakon dugotrajne bolesti, umirovljen je 1891. godine. Za vrijeme dopusta i mirovine posvetio se znanstvenom radu te pripremao brojna djela za tisak.
Umro je 25. travnja 1893. godine, ostavivši neobjavljenim mnogo prikupljenog materijala. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.