From Wikipedia, the free encyclopedia
Pisanica je bojom ukrašeno jaje. Običaj bojanja pisanica odvija se u vrijeme Uskrsa. Riječ je nastala od glagola pisati, koji dolazi od praslavenskog *pьsati što znači pisati, a od zajedničkog praindoeuropskog korijena *peyk'- = crtati, bojati, šarati; pisanice = šarenice. Pisanice su simbol novoga života i Isusovog uskrsnuća. Tradicija je preuzeta iz poganskih naroda. U prošlosti, jaja su se bojala prirodnim bojama, a ta je tradicija i danas živa, uz to što se danas jaja bojaju i umjetnim jestivim bojama. Boje i motivi pisanica imaju simboličko značenje. U raznim dijelovima svijeta postoji tradicija pisanica, a najviše na istoku Europe. Najveća pisanica na svijetu nalazi se u Kanadi, a među najpoznatijima su Fabergé jaja, remek-djelo ruskoga zlatarstva. U Hrvatskoj pisanice su duboko ukorijenjene u tradiciju. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.
Jaje je od davnina simbol novoga života. Obojana jaja pronađena su i u pretpovijesnim grobovima.[1] Vjernici zoroastrizma, prve monoteističke religije, bojali su pisanice na Novruz, iransku Novu godinu, na prve dane proljeća. Ta tradicija među iranskim narodima traje oko 2500 godina. Skulpture na zidinima Perzepolisa, pokazuju kako narod nosi pisanice kralju.[2] Stari Egipćani vjerovali su, da je život nastao iz jajeta. Imali su običaj darivanja pisanica u proljeće kao simbol probuđenoga života.
Židovi imaju svečanost seder na početku blagdana Pashe (krajem ožujka ili u travnju), prilikom koje je posluženo i tvrdo kuhano jaje u slanoj vodi kao simbol.
Sv. Augustin u 5. stoljeću spominje jaje i izlazak pileta iz ljuske kao simbole novoga života, Isusova uskrsnuća i izlaska iz groba. Papa Grgur I. Veliki u 6. stoljeću preporučio je misionarima, da se pojedini folklorni elementi starih religijskih poganskih svečanosti uklope u kršćanske svetkovine u slučajevima kada je to bilo moguće. Na taj su način pogani lakše prihvaćali kršćanstvo. Kršćansko svetkovanje Uskrsa poklapalo se vremenski s poganskim blagdanom Eostre u germanskim narodima. Jaje i zec uzeti su kao simboli iz blagdana Eostre i postali su dio kršćanske proslave Uskrsa. Glinena jaja nađena su u germanskim, avarskim, skandinavskim i praslavenskim grobovima, prije dolaska Slavena u ove krajeve i prije pojave kršćanstva.
Postoji povijesni dokument o darivanju pisanica na dvoru engleskog kralja Edvarda I. 1290. godine.
U SAD-u postoji tradicija utrke i rolanja pisanica na livadi ispred Bijele kuće u Washingtonu na Uskrsni ponedjeljak počevši od 1878. godine pod pokroviteljstvom američkoga predsjednika.
U kanadskom gradu Vegrevilleu, ukrajinska manjina postavila je u gradskome parku najveću pisanicu na svijetu 1975. godine u sklopu obilježavanja 100. obljetnice kanadske policije.[3]
Jaje je vrlo prikladan predmet za bojanje, zbog svoga obloga oblika i dovoljno čvrste ljuske. Za bojanje se mogu uzeti jaja bilo koje ptice, najčešće su kokošja jaja. U prošlosti su se jaja bojala na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa, uz to što se danas jaja bojaju i umjetnim jestivim bojama. Prije bojanja, jaje se može i ispuhati; kroz probušenu rupicu iscure bjelanjak i žumanjak pa ostane samo ljuska jajeta. Tako jaje ima duži vijek trajanja.
Najčešće prirodno bojanje jaja je pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja.[4] U Slavoniji su često kombinacije biljnih ornamenata i geometrijskih ukrasnih likova. U Dalmaciji se kao simboli mogu naći srce, rozeta ili nešto slično.
Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama, da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.
U današnje vrijeme, industrijski se proizvode pisanice od drveta, metala, plastike, kao i jestive od čokolade. U SAD-u se proizvode i jaja, koja kada se pritisnu ispuštaju piskutav zvuk ili melodiju.
Boje na pisanicama imaju bogato simboličko značenje [nedostaje izvor]. Pisanice mogu biti jednobojne, dvobojne ili višebojne. Nekada se vjerovalo, da višebojna jaja imaju posebnu snagu.
Kombinacija boja na pisanici također ima simboličko značenje:
Na pisanicama mogu se naći različiti motivi, ornamenti i uzorci.
Geometrijski ornamenti poput crta, kvadrata i trokuta čest su ukras pisanica.
Biljni motivi često se mogu naći na pisanicama. Obično su stilizirani.
Životinjski motivi rijetko se pojavljuju. Obično simboliziraju snagu i zdravlje te dug i plodan život.
Među ostalim motivima: srce simbolizira ljubav, sunce predstavlja snagu, sidro nadu, valovi označuju bogatstvo, ljestve simboliziraju sreću, a košara majčinstvo.
Jaje unutar ljuske sadrži novi život, koji se rađa probijanjem ljuske. Kao takvo, jaje je simbol novoga života te Isusova napuštanja groba i uskrsnuća. Crvena boja pisanica simbolizira Isusovu Krv, čijim je prolijevanjem dao žrtvu za otkupljenje ljudskoga roda. I znakovi na pisanicama imaju svoje simbolično značenje: krug oko jajeta predstavlja vječnost, točkice su Marijine suze, dok je trokut simbol Presvetog Trojstva.[5]
Kod pravoslavnih vjernika, pisanica je spomen na Isusovo uskrsnuće. Njena čvrsta ljuska simbolizira zapečaćeni grob, u kojem je bilo Isusovo tijelo. Probijanje ljuske je simbol Isusova uskrsnuća.
Na Vazmeno bdijenje, katolici i pravoslavni vjernici nose košare pune pisanica, te hranu koju će blagovati na Uskrs, da ih blagoslovi svećenik. Postoji legenda među pravoslavnim vjernicima, da je Marija Magdalena ponijela kuhana jaja na Isusov grob, da ih podijeli s drugim ženama. Kada je susrela Isusa, prema legendi jaja su poprimila sjajnu crvenu boju.[6]
Na pisanicama mogu se naći kršćanski motivi: križ, stilizirane Marijine suze, trokut s okom u sredini kao simbol Boga, citati iz Biblije, riba kao simbol prvih kršćana i dr.
Bojanje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Glinena jaja pronađena su u grobovima starih naroda na našem prostoru, prije dolaska Hrvata. Za bojanje pisanica, koristile su se prirodne boje, najčešće crvena dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka. Crne pisanice karakteristične su za Međimurje. Boja se dobila od bobica bazge ili čađe. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama, skalpelima ili nožićima. Koristio se i vosak, tako da se na vrh pera ili tankoga drvenoga štapića stavila kuglica voska, koji se rastalio na plamenu svijeće.[7] Kada se završilo crtanje voskom, jaje se stavilo u boju i kuhalo. Na kraju se premazalo komadićem slanine radi sjaja.
Motivi na pisanicama bili su:
Pisanice su darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. U okolici Đurđevca na pisanicu se pisala čestitka s dobrim željama. U bogato ukrašenim košarama hrana se nosila u crkvu na blagoslov na Vazmeno bdijenje. Pisanice su se darivale susjedima i rođacima. Bio je i običaj tucanja jaja. Pobjednik je onaj čije jaje ostane neoštećeno. Djeca su se igrala gađanja jaja novčićem.
Od 2008. godine pisanica u Hrvatskoj ima status nematerijalnoga dobra. Turistička zajednica Koprivničko-križevačke županije je 2009. godine pokrenula projekt izrade velikih uskrsnih jaja oslikanih u maniri naive u suradnji sa slikarima naivcima članovima Udruge hlebinskih slikara i kipara, Udruge "Molvarski likovni krug" i Likovne sekcije "Podravka 72".[8] U suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom velika uskrsna jaja, krasila su trgove gradova i mjesta u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao što su: Madrid, New York, Budimpešta, Bratislava, Klagenfurt, Zagreb, Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Đurđevac, Križevci, Molve i dr.
Gudovačka pisanica pronađena je na Gudovačkoj Gradini. Ona je dosad najstariji nalaz takve vrste s područja Hrvatske iz 15. stoljeća. Pisanica je pronađena u fragmentima (njih ukupno 146). Restauracijom i konzervacijom u Hrvatskom restauratorskom zavodu iznijeti su zaključci kako je jaje kokošjeg podrijetla, ukrašeno srcolikim motivima na čokoladno smeđoj podlozi.[9]
Prije Uskrsa je razdoblje korizme, koje traje 40 dana. Nekada vjernici nisu jeli jaja u korizmi, a taj običaj postoji i danas kod istočnih kršćana. Nastojalo se potrošiti sva jaja u domaćinstvu prije početka korizme, pogotovo dan prije na fašnik. Budući, da kokoši nesu jaja i u korizmi, do Uskrsa se nakupila poveća količina jaja. Stoga su u mnogim narodima česta jela s jajima u uskrsno vrijeme. Španjolci za Uskrs pripremaju jelo "hornazo" s kuhanim jajima, a Mađari jaja s krumpirom. U Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri za Uskrs se priprema tradicionalni kolač pinca, premaže se žumanjcima, a sredinu nakon pečenja za ukras stavi se pisanica.[12] Mnoga druga jela za Uskrs također se pripremaju od jaja.
Ruska zlatarska kuća Fabergé izradila je niz velikih uskrsnih Fabergéovih jaja za ruske careve Aleksandra III. i Nikolu II. i za obitelj Kelch[13] te za još nekoliko naručitelja. Priča je počela, kada je ruski car Aleksandar III. poklonio uskrsno jaje svojoj supruzi Mariji Fedorovnoj. To prvo Fabergé jaje sačuvano je do danas. Carica je bila oduševljena, pa je svake godine proizvedeno bar jedno novo. Od ukupno 65 pisanica, preživjelo je 57, koje se smatraju remek-djelom zlatarske umjetnosti. Izrađene su od plemenitih metala ukrašenih biserima od 1885. do 1917. godine. Svako Fabergé jaje ima svoje ime, npr: labud, paun, ružin pupoljak, carević itd. Čuvaju se u muzejima i zbirkama kolekcionara. Najviše ih se nalazi u zbirci ruskog bogataša Viktora Vekselberga te u moskovskom muzeju na Kremlju.
Jedna od najljepših, najvećih i najvrjednijih zbirki pisanica u Europi nalazi se u zagrebačkome Etnografskom muzeju. Najstarija pisanica je iz Beča, a potječe iz 1847. godine. Dar je biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
