Lockheed SR-71 je bio napredni, strateški izviđački zrakoplov velikog doleta, brzine preko 3M Sjedinjenih Američkih Država. SR-71 koji je razvijan pod okriljem velike tajnosti unutar tzv. "crnih projekata" iz zrakoplova Lockheed A-12 neslužbeno je nazvan "Crna ptica", dok ga posada naziva "Habu"[1] (vrsta zmije). Za mnoga revolucionarna rješenja na ovom zrakoplovu zaslužan je legendarni Lockheedov zrakoplovni inženjer Clarence "Kelly" Johnson dugogodišnji voditelj čuvenog Lockheedovog razvojnog odjeljenja Skunk works.
Lockheed SR-71 Blackbird | |
|---|---|
 | |
Lockheed SR-71 iznad Siera Nevade | |
Opći podatci | |
| Tip | Zrakoplov za izviđanje |
| Proizvođač | Lockheed Skunk Works |
| Probni let | 22. prosinca 1964. |
| Uveden u uporabu | 1966. |
| Povučen | 1998. |
| Prvotni korisnik | USAF |
| Broj primjeraka | 32 |
Portal:Zrakoplovstvo  | |
Obrambene osobine zrakoplova bile su njegova brzina, velika operativna visina leta odnosno znatno sniženi radarski odraz tzv. stealth tehnologija koja zrakoplov čini gotovo nevidljivim za radar, što je važna inovacija u svijetu aeronautičkog inženjerstva, kasnije značajno unaprijeđena i danas korištena na naprednim nevidljivim zrakoplovima. Ako je bio napadnut raketom zemlja-zrak, zrakoplov bi jednostavno trebao povećati svoju brzinu što je bilo dovoljno za nadvladavanje rakete.[2] SR-71 bio je u službi od 1964. do 1998., 12 od 32 zrakoplova su uništena u nesrećama, iako niti jedan nije oboren u neprijateljskim akcijama.[3] SR-71 je držao svjetski rakord u brzini letenja do 1976.godine[4][5][6]
Razvoj i dizajn
Prijašnji Lockheedov izviđački zrakoplov U2 konstruiran od strane odjeljenja Skunk Works za CIA-u bio je relativno spor zrakoplov za sve naprednije i brže sovjetske rakete zemlja - zrak pa CIA krajem 1957.g. odredila Lockheed za razvoj nevidljivog zrakoplova. Projekt imenovan nazivom Arkanđeo vodio je iskusni zrakoplovni inženjer Kelly Johnson voditelj Skunk Worksa a radovi na razvoju započinju početkom ožujka 1958.g s ciljem da se razvije zrakoplov koji leti više i brže od zrakoplova U2. Razvoj aviona odvijao se je u najvećoj tajnost a za deset mjeseci izrađeno je 11 različitih nacrta, kao najbolji je odabran nacrt inačice A-10 koji je u travnju 1959. nakon sastanka u CIA-i modificiran na način da se postigne 90% redukcije radarskog odraza zrakoplova. U veljači 1960.g. CIA potpisuje ugovor u vrijednosti od 96 milijuna dolara za izradu 12 izviđačkih zrakoplova oznake A-12 a sve još dodatno ubrzava incident iz svibnja iste godine za kojega je u letu u svojemu U2 iznad SSSR oboren pilot Francis Gary Powers.[7] Prvi prototip inačice A-12 poletio je 25.travnja 1962.g. iznad Područja 51 u pustinji u Nevadi. Ukupno je izrađeno trinaest zrakoplova a razvijene su dvije inačice, presretač YF-12 i nosači bespilotnih letjelica M-21. Za pogon zrakoplova je predviđen motor Pratt & Whitney J58 ali kako je razvoj motora kasnio zrakoplovi su prvotno opremljeni nešto slabijim motorima Pratt & Whitney J75 da bi kasnije naknadno bili ugrađeni motori J58 kao standard za cijeli projekt. Inačica A-12 korištena je kasnije u misijama iznad Vijetnama i Sjeverne Koreje da bi zrakoplov bio povučen 1968.g. zbog nadolazeće inačice SR-71.[8] Naposljetku konačnu inačicu SR-71 1964. godine javnosti je predstavio predsjednik SADa Lyndon B. Johnson. Većina aviona izrađena je od titanija a cijeli trup mu je noseći. Iza pilota smješten je operator sustava izviđanja dok je u inačici SR-71B iza pilota, u nešto uzdignutijoj kabini smješten pilot-instruktora. Izviđačka oprema smještena je u nosu i na još pet mjesta u prednjem dijelu trupa.
Tehničke karakteristike (SR-71A)
Osnovne karakteristike
- posada: 2
- dužina: 32,74 m
- raspon krila: 16,94 m
- površina krila: 170 m
- visina: 5,64 m
Letne karakteristike
- najveća brzina: 3,3 M
- dolet: 5.925 km
- borbeni dolet: 5.400 km
- brzina penjanja: 60 m/s
- najveća visina leta: 25.900 m
- specifično opterećenje krila: 460 kg/m2
- motor: 2× Pratt & Whitney J58-1 turbomlazna motora s naknadnim izgaranjem
Izvori
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
