From Wikipedia, the free encyclopedia
Kruška (lat. Pyrus) rod biljaka iz porodice Rosaceae. Plod se kruške sastoji od peteljke, vrata (uskog dijela) i tijela (debelog dijela), a na samom dnu nalazi se čaška. Priznate su 73 ili 74 vrste.[1] Poznata stara sorta je tepka, batuga ili gnjilača
Kruška | |
---|---|
Kruške | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Rosales |
Porodica: | Rosaceae |
Potporodica: | Amygdaloideae |
Tribus: | Maleae |
Podtribus: | Malinae |
Rod: | Pyrus L., 1753 |
Vrste | |
vidi tekst | |
Baze podataka | |
Kruška, (rod Pyrus), ima oko sedamdesetak stabala i grmova u porodici ružovki (Rosaceae), uključujući običnu krušku (Pyrus communis). Jedna od najvažnijih voćki na svijetu, obična kruška uzgaja se u svim zemljama umjerenog pojasa obje hemisfere. Voće se obično jede svježe ili konzervirano. Također se koristi za proizvodnju alkoholnog pića perryja (fermentirano-voćno-piće od krušaka). Nekoliko vrsta, poput kaleri kruške (P. calleryana), uzgaja se kao ukrasno bilje.[2]
Stablo obične kruške je široke krošnje i visoko do 13 metara (43 stope) u zrelosti. Stabla su relativno dugovječna (50 do 75 godina) i mogu doseći značajnu veličinu ako se ne orezuju. Okrugli do ovalni kožasti listovi, donekle klinasti pri dnu, pojavljuju se otprilike u isto vrijeme kad i cvjetovi, koji su široki oko 2,5 cm (1 inč) i obično bijeli. Cvjetovi kruške obično su bijeli ili ružičasti i imaju pet latica i čašica; razdvojene su osnove pet stilova. Plodovi kruške općenito su slađi i mekše teksture od jabuka. Općenito, plodovi kruške su izduženi, uski na kraju peteljke i širi na suprotnom kraju.[2]
Kruške se obično razmnožavaju okuliranjem (cijepljenje na pup) ili cijepljenjem na podlogu, obično podrijetla Pyrus communis. U Europi se kao glavna podloga koristi dunja (Cydonia oblonga), koja proizvodi patuljasto stablo koje rano rađa od većine stabala na podlogama kruške. Kao i drugi članovi obitelji ruža, vrste Pyrus općenito su osjetljive na plamenjaču, antraknozu, rak i pepelnicu.[2]
Obična kruška vjerojatno je europskog porijekla i uzgaja se od davnina. Krušku su u Novi svijet unijeli Europljani čim su osnovane kolonije. Rani španjolski misionari nosili su voće u Meksiko i Kaliforniju. U većini zemalja svijeta u kojima se uzgajaju kruške izvan Azije, daleko najraširenija sorta kruške je “Williamsova Bon Chrétien”, u Sjedinjenim Državama poznata kao Bartlett. U Sjedinjenim Državama i Kanadi uzgajaju se sorte kao što su “Beurré Bosc”, “Anjou” i “Winter Nelis”. Vrlo popularna sorta u Engleskoj i Nizozemskoj je “Conference”. Uobičajene talijanske sorte uključuju “Curato”, “Coscia” i “Passe Crassane”, a potonja je također popularna u Francuskoj. U azijskim zemljama usjev kruške sastoji se prvenstveno od lokalnih sorti autohtonih vrsta, poput azijske ili kineske kruške (P. pyrifolia).[2]
Neke vrste, posebice kruška kaleri i njezini kultivari, invazivne su vrste i lako izbjegnu uzgoj u područjima izvan svog prirodnog rasprostranjenja.[2]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.