Ivan Krstitelj Flapp
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ivan Krstitelj Flapp (Giovanni Battista, Gian Battista, Gianbattista Flap) (Kormin, 18. travnja 1845. – Poreč, 27. prosinca 1912.) bio je porečko-pulski biskup.[1]
Rođen je u Korminu. Studij teologije završio je u Gorici, gdje je 1868. zaređen za svećenika i zatim bio odgojiteljem i profesorom u goričkome malom sjemeništu. Od 1870. do 1873. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i stekao doktorat iz teologije.[1]
Potom je u Gorici bio katedralnim vikarom i duhovnikom u sjemeništu, u kojem je također predavao crkveno pravo i povijest Crkve, a od 1875. bio je također prosinodalni ispitivač i sudac crkvenog suda. Od 1880. do 1884. uređivao je nadbiskupski mjesečnik „Folium periodicum Archidioecesis Goritiensis”.[1]
Godine 1882. izabran je za zastupnika svećenstva u pokrajinskoj skupštini. Car Franjo Josip I. imenovao ga je porečkim i pulskim biskupom, a papa Lav XIII. potvrdio je to imenovanje. Biskupsku posvetu primio je u Gorici, a posebno je bio ustoličen u Poreču i posebno u Puli. U Kopru je 1886. kupio i dao urediti zgradu za malo sjemenište, te pitomcima omogućio polaženje državne talijanske gimnazije, što je, zbog opasnosti od odnarođivanja hrvatskih đaka i širenja talijanskog iredentizma, izazvalo negodovanje hrvatskih svećenika i političara. Brinuo se za obnovu porečke bazilike (Eufrazijane) i pulske katedrale.[1]
Godine 1894. pokrenuo je, nakon desetogodišnjega prekida, tiskanje biskupijskoga mjesečnika „Folium Dioecesanum Parentino-Polensis”, a 1896. uveo je u biskupiju „Udrugu svećenika klanjatelja”. Svećenicima je branio čitanje političkih novina, čak i „Našu slogu”, ali im je redovito objavljivao i preporučivao molitvenike i nabožne knjige na hrvatskom i slovenskom jeziku, te katolički tisak. U hrvatsko-talijanskim župama propovijedao je na obama jezicima i u krizmanika provjeravao vjersko znanje na njihovu materinskom jeziku, pa su ga zbog toga 1896. napali talijanski i potalijančeni vjernici u Motovunu i Vižinadi te talijanski tisak.[1]
Snažno su prosvjedovali i hrvatski vjernici, svećenici i tisak nakon što je 1901. proveo odluku Kongregacije za bogoslužje iz 1898. o ukidanju pjevanih dijelova u bogoslužju na hrvatskom jeziku, tzv. šćaveta (glagoljaške liturgije na pučkoj čakavštini). Papa Lav XIII. imenovao ga je 1902. kućnim biskupom asistentom.[1]
Na njegove se odluke više puta žalio Matko Laginja jer samo Talijane imenovao kanonicima dok je hrvatske upravitelje župa odbijao imenovati župnicima.[2]
Preminuo je 27. prosinca 1912. godine.[2] Posmrtni su mu ostatci preneseni su 11. lipnja 1926. iz porečke župne crkve Gospe od Anđela u Eufrazijevu baziliku; obred je vodio Flappov nasljednik biskup Trifun Pederzolli.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
