Galen

Aelije Galen ili Klaudije Galen (129. – 200. n. e.), poznatiji kao Galen iz Pergama (grčki: Γαληνός, Galēnos), bio je istaknut rimski liječnik i filozof grčkog podrijetla i vjerojatno najveći medicinski znanstvenik rimskog razdoblja.

Claude Galien. Litografija. Pierre Roche Vigneron. (Pariz: Lith de Gregoire et Deneux, oko 1865.)

Utjecaj

Njegove su teorije imale velik utjecaj na zapadnjačku medicinu duže od jednog tisućljeća. Njegov opis medicinske anatomije zasnivao se na majmunima, jer razudba ljudi nije bila dopuštena u njegovo doba, ali ništa ga nije nadmašilo sve do tiskanih opisa i ilustracija ljudske razudbe koje je napravio Andreas Vesalius 1543.^[1] Galenov opis rada srca, arterija i vena održao se sve do 1628., kad je William Harvey opisao krvotok gdje je srce pogonska pumpa.^[2] U 19. stoljeću, studenti medicine još su čitali Galena da nauče neke pojmove. Galen je izvršio mnoge pokuse s podvezivanjem živaca da potkrijepi teoriju, koja stoji i danas, da mozak upravlja svim pokretima mišića putem središnjeg i perifernog živčanog sustava.^[3] Galen je napisao djelo naslovljeno "O tome da je najbolji liječnik ujedno i filozof",^[4][5] kakvim je smatrao i sebe, što znači da je liječničku praksu utemeljio u teoretski čvrstom znanju odnosno "filozofiji", kako se tada zvalo. Galen se jako zanimao za spor između liječničkih škola racionalizma i empirizma,^[6] a njegova primjena izravnog promatranja, razudbe i vivisekcije u liječničkoj obuci te kao temelj za liječničku praksu može se smatrati kombinacijom oba pristupa i krčenjem složenijeg, istančanijeg srednjeg puta koji izbjegava nevolje svakog od njih pojedinačno.^[7]

Izvori

Pergameni De Hippocratis et Platonis decretis

1. O'Malley, C., Andreas Vesalius of Brussels, 1514-1564, Berkeley: University of California Press
2. Furley, D, i J. Wilkie, 1984, Galen On Respiration and the Arteries, Princeton University Press, te Bylebyl, J (ur.), 1979, William Harvey and His Age, Baltimore: Johns Hopkins University Press
3. Frampton, M., 2008, Embodiments of Will: Anatomical and Physiological Theories of Voluntary Animal Motionfrom Greek Antiquity to the Latin Middle Ages, 400 B.C.–A.D. 1300, Saarbrücken: VDM Verlag. str. 180 - 323
4. Brian, P., 1979, "Galen on the ideal of the physician", South Africa Medical Journal, 52: 936-938
5. Maleš, Ivona. 1. prosinca 2021. Galen: O tome da je najbolji liječnik ujedno i filozof. Čemu : časopis studenata filozofije. XVII (28): 146–149. ISSN 1330-7193
6. Frede, M. and R. Walzer, 1985, Three Treatises on the Nature of Science, Indianapolis: Hacket.
7. De Lacy, P., 1972, "Galen's Platonism", American Journal of Philosophy, str. 27-39, Cosans, C., 1997, “Galen’s Critique of Rationalist and Empiricist Anatomy”, Journal of the History of Biology, 30: 35-54, i Cosans, C., 1998, “The Experimental Foundations of Galen’s Teleology”, Studies in History and Philosophy of Science, 29: 63-80.