Eric Allin Cornell

Eric Allin Cornell (Palo Alto, 19. prosinca 1961.), američki fizičar. Diplomirao (1985.) na Stanfordskom sveučilištu i doktorirao (1990.) na Massachusettskom institutu za tehnologiju (MIT). Profesor je na Sveučilištu Colorado u Denveru (Boulderu) i znanstvenik u Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju (NIST). Kombiniranjem laserske i magnetske tehnike s C. Wiemanom je (1995) uspio rashladiti i dovesti u stanje Bose-Einsteinova kondenzata oko 2 000 rubidijevih atoma. U tom su stanju atomi tako spori da se spajaju i ponašaju kao jedan kvantni entitet koji je znatno veći od bilo kojega pojedinačnog atoma. Za prvo postignuće Bose-Einsteinova kondenzata u razrijeđenim plinovima alkalijskih atoma i za rano temeljno proučavanje svojstava kondenzata s W. Ketterleom i Wiemanom 2001. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.^[1]

Eric Allin Cornell
Rođenje	19. prosinca 1961. Palo Alto (Kalifornija), SAD
Državljanstvo	Amerikanac
Polje	Fizika
Institucija	Sveučilište Colorado u Boulderu Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST)
Alma mater	Massachusettski institut za tehnologiju (MIT), Sveučilište Stanford
Poznat po	Bose-Einsteinova kondenzacija
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (2001.)
Portal o životopisima

Bose-Einsteinova kondenzacija

Podrobniji članak o temi: Bose-Einsteinova kondenzacija

Bose-Einsteinova kondenzacija je pojava svojstvena bozonima, pri kojem se velik broj čestica (atoma) nalazi u istom energetskom stanju ako je temperatura sustava dovoljno mala. Prvi je put Bose-Einsteinova kondenzacija postignuta 1995., u grupi profesora Carla E. Wiemanna i Erica A. Cornella (Sveučilište Colorado u Boulderu, SAD), hlađenjem razrijeđenog plina (pare) rubidijevih atoma do ultraniske temperature (manje od 170 · 10^–9 K iznad apsolutne nule) u atomskoj stupici.^[2]

Integrirani krug atomske stupice razvijene u ILS-u (eng. Institute for Laser Science) 2005.

Atomska stupica

Podrobniji članak o temi: Atomska stupica

Atomska stupica (engl. atomic trap) je uređaj za usporavanje (hlađenje) atoma u malom dijelu prostora radi njihova spektroskopskog proučavanja. Osnovna je tehnika Dopplerovo hlađenje, pri kojem se upotrebljava lasersko svjetlo nešto niže frekvencije od određenog elektronskog prijelaza u atomu. Takvo svjetlo usmjeri se na brze atome u snopu ili pari. Zbog Dopplerova učinka atom vidi fotone kao rezonantne. Fotoni se apsorbiraju i tako pobuđeni atom fluorescira emitirajući foton u nasumičnu smjeru. Tako se prenosi moment količine gibanja s fotona na atom, a to uz lavinu fotona uzrokuje usporavanje atoma. Primjenom laserskoga snopa u svih 6 smjerova zadržavaju se atomi u zadanom prostoru (optička molasa). Ako se primijene dodatna magnetska polja i laser, atomi se mogu ohladiti na nekoliko milijuntinki Kelvina. Sudari tako ohlađenih atoma omogućuju proučavanje raznih kvantnih učinaka. Načela laserskoga zarobljavanja primjenjuju se za proučavanje mikroorganizama koji se drže izolirani, a da im se ne naškodi.^[3]

Izvori

1. Cornell, Eric Allin, "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
2. Bose-Einsteinova kondenzacija, "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
3. atomska stupica, "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.