Bose-Einsteinova kondenzacija

Bose-Einsteinova kondenzacija pojava je svojstvena bozonima, pri kojem se velik broj čestica (atoma) nalazi u istom energetskom stanju ako je temperatura sustava dovoljno mala. Atomi se tada povezuju i ponašaju kao kvantni entitet mnogo veći od bilo kojeg pojedinačnog atoma. Bose-Einsteinovu kondenzaciju teoretski su predvidjeli Satyendra Bose i Albert Einstein 1925. Prvi je put Bose-Einsteinova kondenzacija postignuta 1995. u grupi profesorā Carla E. Wiemanna i Erica A. Cornella (Sveučilište Colorado u Boulderu, SAD), hlađenjem razrijeđenog plina (pare) rubidijevih atoma u atomskoj stupici do ultraniske temperature, od apsolutne nule veće tek za 170 · 10^–9 K ).^[1]

Podaci o raspodjeli brzine (3 prikaza) za plin atoma rubidija, koji potvrđuju otkriće novog agregatnog stanja materije, Bose – Einsteinovog kondenzata. Lijevo: neposredno prije pojave Bose-Einsteinovog kondenzata. Centar: neposredno nakon pojave kondenzata. Desno: nakon dodatnog isparavanja, ostavlja se uzorak gotovo čistog kondenzata.

Prikaz Bose – Einsteinove kondenzacije kod niskih temperatura.

Integrirani krug atomske stupice razvijene u ILS-u (eng. Institute for Laser Science) 2005.

Povezani članci

• Bose-Einsteinova statistika
• Atomska stupica

Izvori

1. Bose-Einsteinova kondenzacija. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.

HE

Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda