Armatura

Armatura (lat.: naoružanje, oprema, snast) može značiti:

• armatura, u tehnici općenito, je materijal koji čvrsto povezan s drugim sastavnicama služi za ojačavanje (armiranje) kompozitnih materijala. Tako se na primjer za armiranje betona koriste čelične žice, šipke ili mreže (armirani beton), za armiranje žbuke i betonskih premaza plastične ili čelične mrežice, odnosno pletiva (takozvana rabic-mrežica, prema njemačkom zidaru Carlu Rabitzu, koji ju je patentirao 1878.), slično kao kod ferocementa i torkreta. Za armiranje tla rabi se geotekstil od umjetnih vlakana (netkani tekstil); u stakloplastici ulogu armature preuzima tkanina od staklenih vlakana.
• armatura (strojarstvo), u strojarstvu, je ukupni pribor nekog stroja koji, uz glavni dio, omogućuje njegovo ispravno djelovanje i nadzor nad njim, na primjer ventili, pipci, vodokazi, manometri, mazalice, uređaji za čišćenje (u tom se smislu govori, na primjer, o armaturi parnoga kotla).
• armatura (elektrotehnika), u elektrotehnici, je dio električnih strojeva u kojem se s pomoću magnetskih polja stvara električni napon. Armatura je također zaštita električnih vodova metalnim opletom (plaštom).^[1]