Utemeljiteljsko i prvo zasjedanje AVNOJ-a održano je 26. i 27. studenoga 1942. godine u Bihaću. AVNOJ je konstituiran kao općenarodno i općepolitičko predstavništvo Narodnooslobodilačkog pokreta. U Proglasu AVNOJ-a narodima Jugoslavije[1] poziva se na ratno djelovanje i promiče načelo federalizma, koje je prije rata najviše zastupao HSS pod vodstvom Mačeka, kako bi se zadobila šira društvena potpora, ali će to načelo nakon rata u stvarnosti biti izigrano zbog isključivog provođenja komunističke revolucije.
Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30. studenoga 1943. u Jajcu donesena je odluka o utemeljenju Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, s funkcijama privremene vlade. Odobrena je Odluka o uređenju buduće Jugoslavije na federativnome i demokratskome načelu uz priznavanje prava svim njenim narodima, što je kasnije imalo ustavotvorni značaj. Zasjedanju AVNOJ-a nazočila su 142 delegata. Odobreno je kako će o uređenju buduće države odlučiti njeni narodi nakon rata.
Treće zasjedanje AVNOJ-a održano je od 7. do 10. kolovoza 1945. u Beogradu. AVNOJ se preoblikovao u Privremenu narodnu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije sa zadatkom pripremanja Ustavotvorne skupštine. 11. studenoga 1945. održani su izbori za Ustavotvornu skupštinu. Izbori su provedeni u atmosferi prijetnji i straha, tako da oporbene stranke poput Hrvatske seljačke stranke nisu istaknule svoju listu,[2] a u prividno demokratskim izborima jedina istaknuta lista Narodni front Jugoslavije dobila je 91,5% glasova. Narodna skupština (konstituanta) je 29. studenoga 1945. proglasila Federativnu narodnu republiku Jugoslaviju. Jugoslavija je postala savezna narodna republika sa 6 narodnih republika Ustavom od 31. siječnja 1946., dok je u pogledu funkcioniranja u potpunosti preuzela staljinistički režim vladanja na čelu s Titom.[3]
I glavni štabovi (hrv. stožer) su bili određeni putokaz k federalizaciji.[4] Imali su i određene političke funkcije.[4]
Ustavnopravno konstituiranje federacije, započeto u Jajcu 1943., dovršeno je 1944. konstitucijom federalnih država – članica federacije, ovim tijekom:[5][6][7]
Boeckh, Katrin: Vjerski progoni u Jugoslaviji 1944. – 1953.: staljinizam u titoizmu, Zagreb, 2006. UDK: 261.7(497.1)
ur. Andrija Dujić, et al. Ustavna reforma : saopćenja s Kolokvija na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Nakl. cjelina Političke teme : biblioteka suvremene političke misli, Zagreb : Centar za aktualni politički studij, 1971., str. 104.
»Prvi zametak budućih federalnih jedinica nalazimo u odlukama
vojnog savjetovanja pri Vrhovnom štabu u Stolicama, u Srbiji, u rujnu 1941. godine. Tada je – među ostalim – odlučeno, da se za pojedine zemlje (Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju i dr.) organiziraju glavni štabovi. Kako su oni u tom razdoblju vršili ne samo vojničke, nego i određene političke funkcije, to je njihovo formiranje predstavljalo izvjestan putokaz u pravcu federalizacije.«
(Dujić et al., 1971., 104.)
Bilandžić, Dušan. Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije : glavni procesi : 1918. – 1985., 3. dop. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1985., str. 70.
Bilandžić, Dušan. Međunacionalni odnosi u socijalističkoj Jugoslaviji. U tiskopisu: Karaman, Igor (gl. ur.) Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, Zagreb, 1980., str. 363. – 367.
Hodimir Sirotković, ZAVNOH : Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske : rasprave i dokumenti, Zagreb : Dom i svijet, 2002., ISBN 9536491591, str. 40. i 81.
»Tokom cijele 1944. godine izgrađuje se državnost federalnih jedinica posebnim ustavnim odlukama njihovih najviših zemaljskih organa.«
(Sirotković, 2002., str. 40.)
Zoran Lakić (prir.), Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke : zbirka dokumenata, Istorijski institut SR Crne Gore, Titograd, 1963., str. 269. i 271. (COBISS.CG)
Sirotković, 2002., str. 81.
Ferdo Čulinović, Razvitak jugoslavenskog federalizma, Školska knjiga, Zagreb, 1952., str. 146. (COBISS.SR)
»U Beogradu 11. nov. 1944. održano je prvo zasjedanje »Velike Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije«, koje je proglasilo ostvarenje nove srpske države kao članice jugoslavenske federacije. (...)«
(str. 146.)
Pero Morača, Istorija Saveza komunista Jugoslavije : (kratak pregled), Beograd : Rad, 1966., str. 186. (COBISS.SR)
»Prvo zasjedanje Antifašističke skupštine Srbije održano je 11. novembra u Beogradu. Na ovom zasjedanju prihvaćene su odluke Avnoja i obrazovani vrhovni, zakonodavni i izvršni organi federalne Srbije.«
(str. 186.)
Jovan Stefanović, Ustavno pravo Jugoslavije i komparativno pravo, Knj. I., Zagreb : Školska knjiga, 1965., str. 289. (COBISS.SR)
»Velika antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije (na kojoj je bilo ovjerovljeno 989 mandata, a prisutno je bilo 885 delegata) donijela je nekoliko odluka od ustavnopravnog značenja za Federalnu Srbiju (...)«
(str. 289.)
Ivan Kristan, Družbena ureditev SFRJ : samoupravna socialistična demokracija, 2. dopolnjena izd., Maribor : Obzorja, 1980., str. 28. (COBISS.SR)
»V letu 1944 so podobne sklepe sprejeli tudi drugi jugoslovanski narodi. Proces formiranja jugoslovanske federacije je bil materialnopravno končan s sklepom Velike protifašistične narodnoosvobodilne skupščine Srbije 11. novembra 1944.«
(str. 28.)