đilas From Wikipedia, the free encyclopedia
Milovan Đilas, na crnogor. ćiril. Милован Ђилас, nadimkom Đido, (Mojkovac, selo Podbišće, Kraljevina Crna Gora, 4. lipnja 1911. – Beograd, SRJ 20. travnja 1995.), bio je crnogorski i jugoslavenski političar, publicist i književnik, za doba hladnoga rata jedan od najpoznatijih svjetskih disidenata.
| Milovan Đilas Милован Ђилас | |
 Milovan Đilas | |
| Rođenje | 1911. |
|---|---|
| Smrt | 1995. |
| Poznat(a) po | crnogorski i jugoslavenski revolucionar i disident |
| Portal o životopisima | |
U djetinjstvu je Đilas bio svjedokom surovosti oružanog otpora Crnogoraca protiv okupacije njihove domovine. Posebno mu se urezao lik komitskog vođe Todora Dulovića, koga kasnije podrobno opisuje u svojoj knjizi Besudna zemlja (1958. tiskana u New Yorku, na eng. Land without Justice).
Đilas je članom KPJ, koja je podupirala borbu Crnogoraca za svoja nacionalna prava, postao 1933. Te je godine po Zakonu o zaštiti države osuđen na 5 godina robije; odslužio je tri i nakon toga pušten.[1] Sudjelovao je u organiziranju NOV i PJ-a u Crnoj Gori gdje je primjenjivao oštre mjere prema četnicima i njihovim suradnicima. Bio je članom AVNOJ-a, vlade FNRJ, potpredsjednikom SIV-a, predsjednikom Narodne skupštine FNRJ i njezina Izvršnog komiteta.
Imao je čin general-pukovnika. Đilas je bio nositeljem partijske knjižice Br. 4 (iza Tita, Aleksandra Rankovića i Edvarda Kardelja) što govori o njegovome statusu u poratnom jugoslavenskom državnom i partijskom vrhu. Osobito je bio popularan među Crnogorcima koji su mu prigodom velikih javnih skupova pjevali: Partija se zatalasa, oko Tita i Đilasa.
No, 1953. objavio je u glavnom partijskom glasilu Borbi i teorijskom časopisu Nova misao niz članaka s liberalističkih pozicija, od kojih je najpoznatiji Anatomija jednoga morala. Ta je njegova kritička publicistička djelatnost doživjela jednoglasnu osudu Trećeg plenuma CK SKJ u siječnju 1954. Đilas biva isključen iz partijskog članstva zbog navodne neprijateljske propagande, širenja neistina i povjerljivih podataka. Oduzet mu je Orden narodnog heroja i čin rezervnoga generala.
Služio je zatvorsku kaznu od 1955. do 1966., a nakon nje bio je pod stalnim policijskim promatranjem. 1968. ponovno je dobio putovnicu i jedno je vrijeme boravio u SAD-u.
Živio je u Beogradu. Koncem 1980-ih opet je mogao objavljivati svoje tekstove i knjige u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je protivnikom velikosrpskoga nacionalizma. Krajem proljeća 1992. neslužbeno mu je ponuđeno mjesto prvoga predsjednika SRJ, što je on odbio.
Pokopan je, po vlastitoj želji, u rodnom selu Podbišće, kod Mojkovca, u Crnoj Gori.
Milovan Đilas je objavio niz političkih, teorijskih, ali i književnih djela. Njegova svakako najpoznatija knjiga je Nova klasa koju je 1956. po ekskomunikaciji iz državnoga vrha objavio u inozemstvu. Knjiga je imala ukupnu tiražu od oko tri milijuna primjeraka. U anketi New York Timesa proglašena je Nova klasa jednom od 100 najboljih knjiga u 20. stoljeću. Važnija Đilasova djela koja je, za disidentskog perioda, objavljivao u inozemstvu:
Velikosrpski autori su tijekom 1990-ih i kasnije Milovana Đilasa optuživali da je izmislio crnogorsku naciju. Prema njihovim tvrdnjama, Đilas je promovirao takav anti-srpski komplot svojim tekstom objavljenim u listu Borba 1. svibnja 1945. pod naslovom O crnogorskom nacionalnom pitanju.
U tome članku Đilas je tvrdio da su "Crnogorci porijeklom Srbi", ali da su tijekom povijesti profilirali svoju posebnu naciju. Međutim, sam je Đilas vremenom konvertirao pa se potkraj 1980-ih u nizu intervjua izjašnjavao kao Srbin, ali nikad nije poricao da Crnogorci kao nacija doista postoje.
Evo bitnijih stavova Đilasa u članku od 1. svibnja 1945. godine (izvorno, crnogorski):
Milovan Đilas se, po svjedočenju Mire Glavurtića u društvu istaknutih književnika Borislava Pekića, Danila Kiša i Matije Bećkovića, hvalio kako je za vrijeme rata osobno s grupom kragujevačkih komunista pucao u usta katoličkim svećenicima.[2][3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
