Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju

Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju je bilo tijelo NOP-a u okupiranoj Srbiji pod Vladom narodnoga spasa a odigrao značajnu ulogu u stvaranju narodne vlasti u Srbiji.^[1] Vjerojatno je osnovan u Užicu, 17. studenoga 1941. godine,^[2] iako o tomu pitanju opstoje oprječna mišljenja.^[3] Glavni NOO za Srbiju nije mogao iskazati neku osobitu djelatnost, jer su samo nakon desetak dana područja pod njegovim nadzorom bila poprište sukoba partizana s osovinskim snagama.^[4] Glavni NO Odbor za Srbiju je opstojao svega desetak dana,^[2] odnosno do 29. studenoga 1941. godine,^[1] dok je po drugim tumačenjima nastavio djelovati na sandžačkomu i kasnije Zavnobihovom području do Velike antifašističke narodno-oslobodilačke skupštine Srbije (VANOSS) održane od 9. do 12. studenoga 1944. godine.

Po Petranoviću Glavni NOO Srbije nije održao ni jednu sjednicu u Užicu (Užička republika) zbog ne prijateljskoga djelovanja.^[5] Članove GNOO imenovao je CK KPJ.^[5] Nastojanja u ustanovljivanju zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (zavno) za područje federalne Srbije, u proljeće 1943., su bila bez rezultata. Dolaskom Glavnog štaba NOV i POJ za Srbiju s Visa u Srbiju, tijekom srpnja 1944. stvaraju se pogodni uvjeti, ali tek nakon oslobođenja Beograda (20. listopada 1944.), za započinjanje obavljanja priprema za ustanovljivanje zavno za srbijansko područje.^[6]

Glavni NOO za Srbiju imao je prije svega zadatak rukovođenja radom i ustrojem narodnooslobodilačkih odbora za srednjosrpsko područje.^[2] Predsjednik GNOO je bio Dragojlo Dudić.

Povezane teme

• Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine

Izvori

1. Kobsa, Leopold; Ljubljanović, Srećko; Rastić, Marijan. Ilustrirana povijest narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941-1945, Stvarnost, Zagreb, 1973., str. 46.

   »U Užicu je osnovan Glavni NOO za Srbiju koji je do 29. studenoga, odigrao značajnu ulogu u stvaranju narodne vlasti u Srbiji.«

   (Kobsa et al., 1973., 46.)
2. Stojčević, Dragomir (gl. ur.) Zbornik radova iz pravne istorije posvećen Albertu Vajsu, Institut za pravnu istoriju na Pravnom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1966., (COBISS.SR), str. 259.

   »U Srbiji glavni NOO, koji je osnovan 17. novembra 1941. god. nije imao prilike ni vremena da razvija aktivnost u ovom pravcu, iako je njegov zadatak pre svega bio da rukovodi radom i organizacijom NOO.«

   (Stojčević, 1966., ibid.)

   »On je delovao na slobodnoj teritoriji Srbije svega deset dana, pa je to i bio jedan od osnovnih razloga, …«

   (Stojčević, 1966., ibid.)
3. Živković, Dušan. Postanak i razvitak narodne vlasti u Jugoslaviji : 1941-1942, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1969.,

    »O datumu formiranja Glavnog NOO za Srbiju postoje nekolike verzije. Dr Geršković i dr Šnuderl navode početak novembra, a dr J. Marjanović je prihvatio datum koji je naveden u prvoj knjizi Oslobodilački rat naroda Jugoslavije (izd. Vojnoistorijskog instituta), tj. 17. novembar 1941, koji je, po mom mišljenju, prihvatljiviji.«

   (Živković, 1969., 196.)
4. »Iako nije mogao da ispolji neku naročitu aktivnost usled velike okupatorsko-kvislinške ofanzive, koja je nastupila posle desetak dana, ipak njegovo samo formiranje, kao i sastav članova Odbora,⁴³ rečito govore o značaju samog ovog čina i stupnju razvoja NOP u Srbiji.«

   (Živković, 1969., 196.)
5. Petranović, Branko. Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji : (1941-1945)., sv. 1., Rad, Beograd, 1983., str. 471., (COBISS.SR)

   »Glavni NOO nije uspeo da održi nijednu sednicu u Užicu zbog gubitka slobodne teritorije. Članovi GNOO imenovani su odlukom CK KPJ.«

   (Petranović, 1983., 471.)
6. Enciklopedijski članak Srbi. u: Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija, sv. 7 – (Raš-Szy), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, lipnja 1981., str. 616.

Nedovršeni članak Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.