From Wikipedia, the free encyclopedia
Tržište prema najkraćoj definiciji predstavlja mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja.[1]
 |
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
.jpg)
Kupnja i prodaja se mogu obavljati i bez nazočnosti robe (na burzama i drugim tržištima), pa čak i bez izravnog kontakta kupaca i prodavača, kao pri kupnji prema katalogu, putem telefona, faksa, interneta i slično. Zbog toga se tržište definira kao stalan i organiziran oblik dovođenja u kontakt ponude s potražnjom roba i usluga. Tržište je istodobno i mehanizam kojim se reguliraju odnosi prodavača i kupaca u uvjetima u kojima sudionici razmjene ili kupoprodaje ostvaruju svoje ciljeve i interese, zbog kojih i stupaju u međusobne odnose.
Savršeno konkurentno tržište je tržište na kojem sve tvrtke proizvode identične proizvode, a svaka je tvrtka tako mala da njen izbor razine proizvodnje ne utječe na cijelu industriju.
Ulazak na takva tržišta je lak, ako se ukaže prilika za ostvarivanjem profita. Također, ako počnu gubiti novac izlazak je lak.
Pretpostavke savršene konkurencije su:
Preuzimanje cijena: Na tržištu konkuriraju mnoge tvrtke, pa se svaka tvrtka za svaki svoj proizvod susreće s većim brojem izravnih konkurenata. Budući da je prodaja svake pojedinačne tvrtke čini samo manji dio tržišta, njene odluke nemaju nikakvog utjecaja na cijene na tržištu. Stoga svaka tvrtka preuzima tržišne cijene kao zadane. Dakle, na savršeno konkurentskim tržištima pojedinačne tvrtke su preuzimatelji cijena (price-takers).
Preuzimatelj cijena je tvrtka koja nema nikakvog utjecaja na tržišne cijene, pa stoga uzima tržišne cijene kao zadane.
Homogenost proizvoda: Do preuzimanja cijena najčešće dolazi na tržištima gdje tvrtke prodaju identične ili gotovo identične proizvode. Kad su proizvodi svih tvrtki na tržištu savršeno zamjenjivi, odnosno kad su homogeni, nijedna tvrtka ne može podignuti cijene svojeg proizvoda iznad konkurencije bez da joj znatno opadne prodaja.
Većina poljoprivrednih proizvoda je homogena (kukuruz, pšenica, ječam...), kao i nafta, benzin, sirovine poput bakra, željeza, drva, pamuka i slično. Ekonomisti takve homogene proizvode nazivaju robama. Sve ove robe imaju ista svojstva, te ako se neka tvrtke odluči podići cijenu, prodaja će joj opasti.
Slobodan ulaz i izlaz je situacija u kojoj ne postoje ograničenja u vidu posebnih troškova koji bi tvrtki otežali ulaz (izlaz) u neku industriju. Kupci mogu lako zamijeniti jednog dobavljača drugim, a dobavljači mogu neometano izlaziti i ulaziti na tržište. Radi se o ulasku na tržišta u koja pridošlica ne mora ulagati velika sredstva, tako da joj je i izlazak ako počne gubiti novac lagan.
Budući da je pojedinačna konkurentna tvrtka preuzimatelj cijena, krivulja potražnje D s kojom se suočava dana je ravnom crtom. Kad se pojedinačna tvrtka suoči s vodoravnom krivuljom potražnje, to znači da može prodati dodatnu jedinicu proizvoda bez spuštanja cijena.
Dodatna jedinica proizvoda povećava ukupne prihode tvrtke za iznos koji je jednak cijeni.
Krivulja potražnje (D) s kojom se pojedinačna tvrtka suočava na konkurentnom tržištu predstavlja istovremeno tvrtkinu krivulju prosječnog i graničnog prihoda. Uzduž krivulje potražnje, granični prihod, prosječni prihod i cijena imaju iste vrijednosti.
D = P = AR = MR
Savršeno konkurentna tvrtka treba izabrati razinu proizvodnje pri kojoj je granični trošak jednak cijeni: MC(q) = MR = P
Uvjet za maksimiranje profita glasi: Granični prihod (MR) je jednak graničnom trošku (MC) u točki u kojoj krivulja graničnog troška raste. Cijena (P) mora biti jednaka ili veća od minimalnog prosječnog varijabilnog troška (AVC).
P≥AVC
Pravilo o razini proizvodnje: ako tvrtka proizvodi, to bi trebalo biti na razini na kojoj je granični prihod jednak graničnom trošku.
U kratkom roku poduzeće ostvaruje ekstraprofit.
Tvrtka može poslovati s kratkoročnim gubitkom jer očekuje da će zaraditi profit u budućnosti kad cijena njenog proizvoda poraste ili trošak proizvodnje padne.
U kratkom roku dozvoljavamo poduzeću da posluje i s gubitkom u visini FC. Sve dok je tržišna cijena P ≥AVC poduzeće treba nastaviti s proizvodnjom.
Pravilo zatvaranja: tvrtka treba zatvoriti pogone kad je cijena njenog proizvoda uz razinu proizvodnje pri kojoj se maksimizira profit manja od prosječnog ekonomskog troška, odnosno prosječnog varijabilnog troška AVC
Da bi se maksimizirao profit potrebno je ispuniti 2 uvjeta:
1. MR = MC → nužni uvjet
Π = TR – TC
dП / dQ = 0
dTR / dQ – dTC / dQ = 0
dTR / dQ = dTC / dQ
Kako je dTR / dQ = MR, i dTC / dQ = MC
Slijedi da je : max (TR-TC) u točki (Q) gdje je MR = MC
Obrazac MC = MR ima opće značenje u području maksimalizacije profita i primjenjuje se pri određivanju točke ravnoteže u svim tržišnim stanjima.
2. ( nagib MR) < ( nagib MC) → dovoljan uvjet
d2П / dQ2 = d2TR / dQ2 – d2TC/dQ2
d2П / dQ2 < 0
d2TR / dQ2 – d2TC / dQ2 < 0
d2TR / dQ2 < d2TC / dQ2
● Ako je MC<MR ukupni se profit nije maksimizirao i poduzeću se isplati povećati proizvodnju
● Ako je MC>MR razina ukupnog profita se smanjuje i poduzeću se isplati smanjiti proizvodnju
● Ako je MC = MR kratkoročni se profiti maksimiziraju.
Kako je u savršenoj konkurenciji granični prihod MR jednak cijeni P, to znači da će poduzeće maksimizirati profit pri onom obujmu proizvodnje kod kojeg su granični troškovi jednaki cijeni MC = P
Uvjet maksimizacije profita konkurentnog poduzeća u dugom roku:
● U dugom roku nema fiksnih činitelja proizvodnje → pa nema ni fiksnih troškova. ● U dugom roku, svi su troškovi varijabilni → poduzeće može sve proizvodne inpute prilagođavati zahtjevima proizvodnje. ● Radi povećanja outputa, poduzeće proširuje svoje kapacitete i zapošljava više proizvodnih činitelja. U dugom roku razina proizvodnje konkurentne tvrtke koja maksimizira profit trebala bi se nalaziti u točki u kojoj su dugoročni granični troškovi (LRMC) jednaki cijeni (P).
Za razliku od kratkog roka, u dugome roku poduzeće ne ostvaruje ekstraprofit, već samo normalan profit: - zbog slobodne ulaska/izlaska iz grane, poduzeća privučena ekstraprofitom ulaze u granu - krivulja agregatne ponude pomiče se udesno, što uzrokuje pad cijena na tržištu - pad cijene postupno smanjuje ekstraprofit i svodi ga na razinu normalnog profita.
Uz pretpostavku zadovoljenja uvjeta maksimizacije profita konkurentnog poduzeća dugog roka (p = LRMC; p≥LRATC): - ravnoteža poduzeća dugog roka ujedno je i ravnoteža kratkog roka:
p = MR = AR = d = LRMC = LRATC = SRMC = SRATC
- ravnoteža poduzeća je i najniža točka krivulje LRATC, što znači da nema rasipanja resursa - ravnoteža poduzeća je i optimalna razina proizvodnje dugog roka (ekonomija/disekonomija obujma)
Nesavršena (nepotpuna) konkurencija Nepotpuna konkurencija je takvo stanje na tržištu u kojem postoji jedan ili više subjekt koji mogu utjecati na formiranje cijena i količina koje se nude ili traže. Posljedice tog stanja su : 1. previsoke cijene 2. manja potrošnja 3. visoki trškovi 4. manja efikasnost
Tržište nepotpune konkurencije je ono gdje:
1. Postoji mogućnost da cijene određuju kako ponuda tako i potražnja. Pretpostavka te mogućnosti je ograničeni broj privrednih subjekata.
2. Privredni subjekti na tržištu nesavršene konkurencije su price makeri. U svojoj poslovnoj politici se rukovode određivanjem cijena i količina.
3. Postoji veća ili manja ograničenost ulaska i izlaska drugih privrednih subjekata u granu.
4. Za razliku od savršeno konkurentnih poduzeća čija je krivulja potražnje vodoravna krivulja potražnje poduzeća u nepotpunoj konkurenciji je negativnog nagiba.
U nepotpunoj konkurenciji postoji snažna državna intervencija u ekonomske precese. Država može poticati potpunu konkurenciju pomoću protumonopolistčkog zakonodavstva.
Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontrolira samo jedno poduzeće. Javlja se u proizvodnji onih dobara i usluga koji nemaju svojih supstituta. Javlja se u onim privrednim granama u kojima je ulazak konkurentima veoma otežan ili onemogućen.
Do pojave monopola mogu dovesti brojni razlozi: 1. Nadzor nad sirovinama – čest slučaj u nekim granama industrije. Tako, poduzeće koje ima nadzor nad nekom rudom, npr boksitom, može postati monoploist u proizvodnji aluminija. 2. Vlasništvo nad patentima – poduzeće koje ima patent za proizvodnju, npr., specifičnih strojeva, može postati jedini proizvođač tih dobara 3. Politika cijena – često, poduzeće koje prvo započne s proizvodnjom nekog dobra, vođenjem politike cijena onemogućuje konkurente i postaje monopolist 4. Prirodni monopol – prirodni monopol imaju poduzeća čiji AC snažno padaju s povećanjem proizvodnje zbog velike ekonomije opsega, pa takvo poduzeće može proizvoditi ukupnu proizvodnju grane djelotvornije nego što bi to učinila mnoga poduzeća zajedno. To je čest primjer u distribuciji
Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontroliraju dva poduzeća. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima veoma otežan. Proizvodi duopolista mogu biti homogeni, ali i diferencirani.
Oblik nesavršene konkurencije u kojoj nekoliko poduzeća sudjeluje u cjelokupnoj ponudi. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima otežan. Proizvodi oligopolista su homogeni ali i diferencirani. Tipično oligopolno tržište je tržište automobila.
1. Obzirom na homogenost proizvoda kojeg poduzeće proizvodi, odnosno mogućnosti njegove supstitucije: a.) homogeni (čisti) oligopoli b.) nehomogeni oligopoli
2. Obzirom na broj poduzeća na tržištu: a.) duopol – dva poduzeća na tržištu b.) ostali modeli oligopola – više poduzeća na tržištu
3. Obzirom na samostalnost njihova nastupa na tržištu: a.) modeli samostalnog djelovanja oligopoliste: - Klasični modeli - Cournotov model - Bertrandov model - Edgeworthov model - Stackelbergov model
- Suvremeni modeli - model izlomljene krivulje potražnje - model prostorne distribucije poduzeća - model cjenovnog vodstva - model dominantnog poduzeća - kartel
b.) model koordiniranog djelovanja oligopoliste: - formalno uz sporazum - neformalno bez sporazuma
4. Obzirom na politiku konkuriranja poduzeća na tržištu: a.) modeli konkuriraju određivanjem količine b.) modeli konkuriraju određivanjem cijene c.) modeli necjenovnog konkuriranja putem elemenata d.) obzirom na ekonomsku stranu poduzeća: - A)simetrični oligopoli - oligopoli prilično jednake ekonomske snage. - B)asimetrični oligopoli - oligopoli različite ekonomske snage.
Oblik nesavršene konkurencije gdje u sektorskoj ponudi sudjeluje veliki broj poduzeća različite veličine. Proizvodi su međusobno diferencirani po nekom svom obilježju što takvom poduzeću daje prednost pred konkurencijom. Ulazak konkurenata na takvo tržište je relativno lagan jer nema značajnijih prepreka Obzirom na navedena obilježja monopolistička konkurencija je najbliža savršenoj konkurenciji. Primjer ovakvog tržišta je trgovina na malo.
Monopson: takvo tržišno stanje gdje je samo jedan kupac na strani potražnje.
Duopson: takvo tržišno stanje u kojoj na strani potražnje sudjeluju samo dva kupca.
Oligopson: takvo tržišno stanje gdje na strani potražnje sudjeluje više kupaca.
Razlika između monopola ponude i potražnje je u tom što monopoli ponude žele nametnuti cijenu višu od ravnotežne dok monopoli potražnje žele ostvariti cijenu nižu od ravnotežne.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
