From Wikipedia, the free encyclopedia
Trputac (trputec, bokvica, lat. Plantago), biljni rod, trajna zeljasta, vrlo česta livadska biljka. Pojavljuje se na svim livadama, u poljskim međama, uz rubove puteva, u jarcima i na vlažnim plodnim tlima.
| Trputac | |
|---|---|
 "Trputac" (Plantago major) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Koljeno: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Plantaginaceae |
| Potporodica: | Digitalidoideae |
| Tribus: | Plantagineae |
| Rod: | Plantago L. |
| Podrodovi | |
Plantago Coronopus | |
| Baze podataka | |
Ime roda dolazi od latinskog planta, jedini ili ravni, i -ago, sličnost, aludirajući na oblik lista P. major.[1]
Obim i broj vrsta koje spadaju u rod Plantago je prilično jasno i precizno određen, s osnovnim problemom da li se podrodovi Bougueria (jedna vrsta s Anda) i Littorella (2–3 vrste vodenih biljaka) uključuju u rod Plantago ili ne.[2] Neke od domaćih vrsta trpuca, koje su najrasprostranjenije, razlikuju se prema obliku lista i cvata. To su obični ili veliki trputac (P. major L.), kopljasti trputac (P. lanceolata L.) i srednji trputac (P. media L.).
Osobito su vrijedni listovi trputca zbog provitamina A, vitamina C i K, limunske kiseline, kalija, enzima i glikozida aukubina. Listovi se jedu sirovi (kao salata) ili se dodaju omletu, nabujku, kaši i pireu. Listovi vrste Plantago lanceolata kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje. Ima ljekovito svojstvo zaustavljanja krvarenja iz manjih rana i antibiotsko djelovanje.
Rasprostranjena je po cijeloj Europi, Americi, Aziji, Australiji, Novom Zelandu i Africi, a raste na livadama i svijetlim prozračnim šumama. Mnoge vrste iz ovog roda su kosmopolitske biljke. Vrlo često rastu na vlažnijem tlu, po mjestima koja su ugažena, putevima, prugama, obalama mora, rijeka te po planinama i pašnjacima.[3]
Koristi se od davnina kao biljni preparat. U narodnoj medicini se više cijeni muški trputac (Herba Plantaginis lanceolatae) bokvica muška ili trputac muški. Za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvjetanja, te sjeme nakon sazrijevanja. List trputca djeluje kao astringent (sredstvo za zatvaranje), kao protuotrov, antimikrobno, antiupalno i antihistaminsko sredstvo, kao i sredstvo za ublažavanje kašlja, iskašljavanje, diuretik i slično.
Sjeme trputca, naročito vrste P. psyllium, koristi se kao uobičajen laksativ, dostupan u slobodnoj prodaji bez liječničkog recepta. Sjeme nabubri i otpusti sluz kada se uroni u vodu. Koristi se i kao dodatak u proizvodnji laksativa, poput Metamucila. Vrsta trputca P. psyllium je korisna i za ublažavanje konstipacije (zatvora), simptoma sindroma nadražaja crijeva, divertikuloze, kao izvor dijetetskih vlakana u ishrani i slično. Smatra se da su se mnoge vrste trputca koristile u ishrani od prehistorijskih vremena. Naprimjer, postoje dokazi da su indijanci s centralne obale današnje Kalifornije koristili trputac u ishrani prije 6.000 do 8.000 godina.[4]
Pri vanjskoj upotrebi, oblog od lišća je koristan protiv ujeda insekata, osipa uzrokovanog otrovnim bršljanom, manjih ranica i plikova. U narodnoj predaji, postoje priče da pomaže i kod ujeda zmija. Kod interne upotrebe, korisna je za kašalj i bronhitis, u obliku čaja, tinkture ili sirupa. Vrste koje imaju široko lišće koriste se i kao povrće u salatama, zelenim sosovima i slično.
U pučkoj medicini trputca se najčešće koristi za liječenje kašlja, i pomaže kod svih disajnih problema. Čaj od trputca pospješuje izbacivanje sekreta i šlajma iz pluća i nosa. Travari preporučuju trputac za hripavcu, astmu, upalu pluća, a može se koristiti i za ublažavanje tegoba koje dolaze s tuberkulozom. Svijež sok ili ispasiran list ubrzava zarastanje otvorenih rana i modrica.
Pokazalo se da trputac stvara odbojnost prema pušenju i smanjuje potrebu organizma za nikotinom. Žvakanje svježeg lista pomaže kod odvikavanja od pušenja, a može se koristi i čaj. List mladog trputca se može dodavati u salate i druga jela.
Dodavanjem svježe iscijeđenog soka citrusa kao što su limun i narandža, u sok ili izgnječen list trputca, formira se enzim myrosinase koji pojačava antibakterijsko djelovanje. Aukubin iz trputca pojačava izlučivanje mokraćne kiseline kroz bubrege, te se može koristiti za probleme izazvane gihtom.
Travari koriste svjež sok trputca za čišćenje krvi i pomoć kod nekih vrsta čireva. Pomaže i kod upale sluznice, zaliječivanja oteklih žlijezdi i kod hemoroida. Suhe sjemenke trputca se koriste protiv glista i stomačnih parazita poput ameba. Suho sjeme djeluju i laksatvino te ga pučki ljekari i travari preporučuju protiv zatvora stolice i za odraslih i djecu. Postoje tvrdnje da redovno uzimanje sjemenki trputca (8gr dnevno) sprječava nastajanje žučnog kamenca. Travari koriste trputac i za veliki broj kožnih bolesti. Biljka ubrzava zarastanje otvorenih rana, eliminira kožne čireve, pomaže kod posjekotina, modrica, podlijeva, opekotina, plikova, žuljeva, zanoktica, ubode insekata i nekih osipa. Zbog prisustva saponina, koji njeguje kožu, koristi se kao prirodni antihistamin. Sok i svježe ispasiran list se mogu koristiti za rane i gnojne infekcije u usnoj duplji i grlu. Pacijenti s tumorima, kojima je radijacija prouzrokovala rane u ustima mogu koristiti ispasiranu smjesu lista trputca, ili svjež sok za ispiranje, u svrhu bržeg zacjeljivanja rana i umanjivanje tegoba. U ove svrhe djelotvornoje i žvakanje svježeg lista trputca. Svjež list i sok pomažu i kod infekcije zuba.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
